Ramazanska Cosa

O postu




Post ima veliki značaj i jedan je od pet temeljnih
stubova vjere Islama. Propisan je druge godine po hidžri. Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, je ispostio devet ramazana. U početku je
bila obavezna jedna od dvije stvari; post ili nahranjivanje siromaha.
Mudrost toga je postepenost u propisivanju vjerskih obaveza kako bi se
lakše prihvatile, kao što je bio slučaj sa zabranom alkohola. Nakon toga
je post postao stroga obaveza, a nahranjivanje siromaha postade obaveza
onom ko nije u stanju postiti niti se očekuje da će kasnije biti u
stanju.


Uzvišeni Allah je učinio ibadete raznovrsnima kako bi iskušao Svoje
robove; da li će izvršiti samo ono što se slaže sa njihovom prirodom ili
će izvršiti sve što Allah traži. Razmislimo li o ibadetima poput
namaza, zekata, posta ili pak hadždža vidjećemo da su neki od njih
isključivo tijelesni ibadeti, dok su drugi isključivo meterijalni
ibadeti u kojima se žrtvuje imetak, a neki su pak kombinovani tako da se
ulažu tijelesni trud i materijalna sredstva. Po tome se razlikuje škrt
od plemenitog, jer možda je nekom lahko klanjati stotinu rekata, ali, za
novac ga ne pitaj. Drugom je opet lahko dati novac ali mu je teško
klanjati. Stoga je šerijat propisao različite ibadete kako bi izašli na
vidjelo iskreni Allahovi robovi a i oni koji sljede svoje prohtjeve.

Naprimjer, namaz je isključivo tjelesni ibadet, dok je zekat isključivo
materijalni ibadet, a hadždž je sastavljen od tijelesnog i materijalnog
ibadeta. Takav je i džihad na Allahovom putu, u njemu je tijelesna i
meterijalna žrtva.

Ponekad ibadet predstavlja suzdržavanje od onog što je čovjeku drago a
ponekad iziskuje odricanje od onog što čovjek voli. Post je primjer
suzdržavanja od onog što je čovjeku drago, a zekat je primjer davanja
onog što čovjek voli. Imetak je drag čovjeku i neće ga dati osim za
nešto što mu je još draže tj. Allahovo zadovoljstvo...


Na vrijednost posta upućuju mnogi hadisi, spomenut ćemo neke od njih.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, rekao: "Ko posti ramazan vjerujući u Allaha i
nadajući se Njegovoj nagradi biće mu oprošteni grijesi koje je počinio, a
ko bude klanjao u noći Lejletulkadr vjerujući u Allaha i nadajući se
Njegovoj nagradi biće mu oprošteni grijesi koje je počinio." (Buharija i
Muslim)

U drugom hadisu kaže Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu,: "Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, je radovao ashabe dolazkom ramazana,
govori je: "Došao vam je mjesec ramazan, mjesec mubarek, Allah vam je
propisao da ga postite, u njemu se otvaraju vrata dženneta a zatvaraju
vrata džehennema, u njemu se okivaju šejtani i u njemu je noć koja je
bolja od hiljadu mjeseci." (Ovo je tekst hadisa kojeg bilježi En-Nesai, a
u značenju je zabilježen kod Buharije i Muslima.)

Prenosi Sehl ibnu Sa'd da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
rekao: "Doista u džennetu ima kapija koja se zovu Er-Rejjan, kroz nju će
na Sudnjem danu ulaziti postači i niko drugi s njima neće ulaziti kroz
tu kapiju. Biće upitano: 'Gdje su postači?' Pa će ulaziti, a kada uđe
posljednji od njih zatvorit će se pa niko poslije njih neće ući kroz tu
kapiju." (Hadis bilježi Muslim i drugi.)

Postiti mjesec ramazan je stroga obaveza. Rekao je Uzvišeni Allah: "O
vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da
biste bogobojazni bili."(El-Bekara, 183)

Od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: "Čuo
sam Allahovog Poslanika, sallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: Islam
se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i
da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata,
obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana."(Buharija i Muslim)

Postiti ramazan je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu koji
je upoznat sa propisom posta i njegovom obavezom. Pored toga, Islam,
svojom lahkoćom i plemenitošću, dozvoljava ostavljanje posta sljedećim
osobama: Putniku, trudnici i dojilji, ukoliko se boji da će post
naštetiti njoj ili njenom djetetu, osobi koja nije u stanju postiti zbog
starosti ili bolesti. Ženi u vrijeme menstruacije (hajza) ili nifasa je
haram postiti, a kada bi postila, post joj ne bi bio ispravan.

Ranije smo naveli neke od hadisa koji upućuju na vrijednost posta,
međutim, neće svaki postač ostvariti te nagrade. Rekao je Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem,: "Koliko je postača koji od svog posta
nemaju ništa osim gladi i žeđi..."( Ahmed i Ibnu Madže, sahih) Zato,
upoznajmo se sa onim što kvari post i sa adabima posta, kako bi izišli
iz ramazana sa što većom nagradom i oprostom od Allaha.

Uzvišeni Allah u jednom ajetu spominje osnove svega onog što kvari post.
To su jelo piće i polni odnos. Rekao je Uzvišeni: "Zato se sada
sastajte sa ženama vašim u želji da dobijete ono što vam je Allah već
odredio i jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit
od crne niti zore, od tada postite do noći." (El-Bekara, 187)

Postaču je jasno da se mora suzdržati od jela pića i polnog odnosa,
međutim, postoje mnoge druge stvari oko kojih je u nedoumici da li mu
kvare post ili ne. U narednim redovima je pojašnjenje tih nejasnoća:

- Postaču je dozvoljeno ispirati usta i nos. Rekao je Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem,: "...i pretjeruj prilikom izapiranja nosa
osim kada postiš." (Ebu Davud, Tirmizija, Nesai, Ibnu Madže, sahih)
Postaču je dozvoljeno, čak i kada ne uzima abdest ili gusul, da izapire
usta i nos, ali je zabranjeno da u tome pretjeruje iz bojazni da se ne
napije. Vlažnost koja nakon pranja bude u ustima ne kvari post makar se i
progutala zajedno sa pljuvačkom. Ukoliko bi postač oprezno izapirao
usta ili nos ali mu se desi da i pored opreznosti nehotično popije nešto
vode, to mu neće pokvariti post po ispravnijem mišljenju učenjaka.

- Ukoliko je postač u potrebi za kušanjem hrane, kao na primjer kuhar
kada želi znati da li je hrana dovoljno slana, može ispitati ukus hrane
tako što će je staviti na jezik pazeći da nešto ne ode niz grlo. Rekao
je ibnu Abbas t: "Nema smetnje da postač ispita kiselost ili nešto drugo
ukoliko hrana ne ode niz grlo." (Ibnu ebi Šejbe, hasen ligajrih)
Bezpotrebno probavanje hrane je pokuđeno, ali ne kvari post kao što ga
ne kvari ispiranje usta.

- Žvakaća guma koja nema ukusa i ne luči tekućine je pokuđena jer suši
grlo i povećava žeđ, a ako luči tekućine koje silaze niz grlo onda
kvari post kod džumhura učenjaka.

- Obavljanje hidžame i davanje krvi ne kvari post po ispravnijem
mišljenju. Prenosi se od Ibnu Abbasa t da je Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, obavio hidžamu dok je postio. (Buharija) Međutim, u
drugom hadisu Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao:
"Pokvario je post onaj ko drugom obavlja hidžamu i onaj kome se
obavlja." (Ebu Davud i Tirmizija, sahih) Ovim hadisom se misli da
hidžama može uzrokovati prekid posta. Stoga je hidžama pokuđena onom
koga će oslabiti a zabranjena onom koga će toliko oslabiti da će morati
prekinuti post. U značenju hidžame je i davanje krvi.

- Nenamjerno povraćanje ne kvari post za razliku od namjerno izazvanog
povraćanja. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,: "Nije
dužan napaštati onaj koga nadvlada povraćanje, dužan je napostiti onaj
ko ga namjerno izazove." (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizija, Nesai, Ibnu
Madže, sahih)

- Ukoliko muž za vrijeme posta poljubi ženu neće time pokvariti post,
jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, znao poljubiti neku od
svojih žena za vrijeme posta. (Buharija i Muslim) Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, je vladao svojim prohtjevima, a onaj ko ne vlada
svojim prohtjevima ne treba se stavljati na kušnju jer nadražaj koji
dovede do izlaska sjemena kvari post.

- Ako bi se desilo postaču da zaspe te u snu postane džunub to mu neće
pokvariti post i na tome su učenjaci složni, a ako bi imao u toku noći
odnos sa ženom pa tako osvanuo kao džunub ni to mu nebi pokvarilo post
po mišljenju većine učenjaka. Dokaz za to je hadis Aiše, radijjallahu
'anha, u kojem kaže da je Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, znalo
zateći jutro a on džunub zbog odnosa, pa bi se okupao i postio.
(Buharija i Muslim)

- Nema smetnje da se postač okupa radi rashlađivanja. Iz predhodnog
hadisa od Aiše, radijallahu 'anha, razumijemo da se Poslanik
,sallallahu 'alejhi ve sellem, kupao za vrijeme posta. Ashabi su znali
gledati Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako sipa na glavu vodu
dok je postio, s namjerom da ublaži vrućinu ili žeđ. (Ebu Davud, sahih)

U našem vremenu se pojavilo mnoštvo drugih stvari koje postača stavljaju
u nedoumicu, stoga je potrebno ukazati na njihov propis kako bi znali
da li kvare post ili ne.

Islamski pravni kolegij sa sjedištem u Džiddi je donio sljedeći
zaključak (93/1/10):

Post neće biti pokvaren upotrebom:

- Kapi za oko, uho ili nos te uzimanjem tableta koje se stavljaju
ispod jezika ukoliko postač bude izbjegavao gutanje onog što dođe do
grla.

- Materija koje se unose u tijelo putem kože poput kreme i masti, kao
što ni kupanje ne kvari post.

- Medicinskog pribora koji se unosi u tijelo radi pregleda, osim ako
se unose u želudac pa se pri tom unese tečnost.

- Inekcija koje se daju u kožu, mišiće ili vene ukoliko nisu hranjive,
poput infuzije.

- Uspavljujućih gasova, ukoliko se bolesniku ne daju hranjive tvari.

- Dozvoljeno je popravljanje, vađenje ili čišćenje zuba ukoliko postač
bude izbjegavao gutanje onog što dođe do grla.

Ljekar - musliman treba savjetovati pacijente da odgode upotrebu
pomenutog do vremena iftara ukoliko odgoda ne šteti.

Ukoliko postač pojede ili popije iz zaborava, ili ako mu prašina uđe u
usta bez namjere, to mu neće pokvariti post. Rekao je Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko zaboravi, za vrijeme posta, pa nešto
pojede ili popije neka upotpuni post, njega je Allah nahranio i napoio."
(Buharija i Muslim)

Sunnet je požuriti sa iftarom, a sehur odgoditi, jer je Poslanik,
sallallah 'alejhi ve sellem, rekao: "Ljudi su u dobru sve dok požuruju
sa iftarom."(Buharija i Muslim)

Musliman je obavezan kloniti se gibeta, nemimeta, laži, svađe,
prepiranja, lažnog svjedočenja, javnih i tajnih grijeha u svim vremenima
a naročito za vrijeme posta. Rekao je Uzvišeni Allah u hadisu kudsi:
"Sva djela sina Ademovog njemu pripadaju osim posta, post je Moj, Ja za
njega nagrađujem. Post je zaštita, pa kada neko od vas posti neka ne
prilazi ženi i neka se ne svađa, a ako ga neko bude vrijeđao ili napadao
neka kaže: Ja postim!" (Buharija i Muslim) Rekao je naš voljeni
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko se ne prođe lažnog govora i
rada po njemu, pa, Allahu nije potrebno da ostavlja hranu i
piće."(Buharija)

Vrijeme posta treba ispuniti učenjem Kur'ana, zikrom, spominjanjem
Allaha, dijeljenjem sadake, lijepim ahlakom, dobročinstvom i drugim
dobrim djelima, a noći treba oživjeti namazom i dovom.

Molim Allaha tebareke ve te'ala da nam znanje poveća, da nam olakša i
omili rad po njemu i da primi naša dobra djela u ramazanu i nakon njega.


Pripremio: mr. Hakija Kanurić

Islamski Univerzitet u Rijadu

Amir Smajić, hfz.
Islamski Univerzitet Hadisi-šerifa, Medina
----------------------------------------------

Ramazan je mjesec Kur'ana

To je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija nikakva
nije. Ko ga ostavi od silnika ponizit će ga Allah, a ko bude tražio
uputu pored njega otići će u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže, mudri
zikr, i Pravi put. Ne mogu ga se zasititi učenjaci i njegova čuda ne
prestaju. Ko sa njime govori, istinu govori, ko radi po njemu biće
nagrađen, ko sudi po njemu pravedan je, a ko poziva ka njemu upućen je
na Pravi put.

Zahvala Allahu Gospodaru svih svjetova, salavat i selam donosimo na
našeg vjerovjesnika Muhammeda, pečata svih poslanika i predvodnika svih
bogobojaznih, koji je poslan kao milost svim svjetovima i kao uzor svim
dobročiniteljima, i kao dokaz protiv svih Allahovih robova, a zatim:
doista je Allah poslao Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa
najpotpunijom vjerom i najkorisnijom za potrebe ljudi u njihovom životu
na ovome svijetu i poslije njega, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Danas
sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (Prijevod značenja El-Maide,
3.), i kaže Uzvišeni: "Doista ovaj Kur'an upućuje na ono što je
najbolje, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih
čeka nagrada velika." (Prijevod značenja El-Isra, 9.).

Tako da je Allah sa ovom vjerom zapečatio sve vjere i učinio je korisnom
i važećom za svako mjesto i vrijeme, i kao ona koja popravlja stanja
ljudi bilo da su vezana za njihovu vjeru i dunjaluk ili vezana za
zajednicu i pojedinca. Temelji na kojima je sagrađen islam su različitih
vrsta, neki od njih su djela vezana za čovjekovo tijelo, neki od njih
za njegov imetak, neki od njih i za njegovo tijelo i imetak, u nekima od
njih se traži činjenje djela a u nekima ostavljanje nečega dragog. Ta
raznolikost u ibadetima je kako bi vjera obuhvatila sve vrste djela i
obaveza, te se tako usavršilo robovanje Uzvišenom Allahu sa svake
strane, i duše navikle i ustalile na pokornost Allahu u svakom
pogledu....


Od temelja islama i njegovih ruknova je i post mjeseca Ramazana, kao što
je došlo u dva 'Sahiha' u hadisu od Ibnu Omera, radijellahu 'anhuma, da
je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Islam je sagrađen
na pet stvari: Svjedočenju da nema drugog istinskog božanstva pored
Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza,
udjeljivanju zekata, obavljanju hadždža, i postu mjeseca Ramazana."
Ovo je predaja kod imama el-Buharije, a kod imama Muslima: "...i
postu mjeseca Ramazana, i obavljanju hadždža." Reče čovjek: "...
obavljanju hadždža, i postu mjeseca Ramazana." Pa reče Ibnu Omer:
"Ne! Postu mjeseca Ramazana. Tako sam čuo od Allahovog poslanika,
sallallahu 'alejhi ve sellem." Allah je odabrao post mjeseca Ramazana
ovom ummetu, zato što je to mjesec u kojem je objavljen Kur'an, koji je
najveličanstvenija nebeska knjiga koja je spuštena kao uputa
čovječanstvu, da popravi njihova vjerovanja, ubjeđenja, život na ovom
svijetu, njihov put ka Gospodaru, i njihove međusobne odnose. To je
Knjiga, za koju ako se stvorenja ne budu držala, biti će od propalih.

Doista je Allah počastio ovaj ummet sa Kur'anom u kojem su kazivanja o
onome prije i vijesti o onome poslije njega, i sud u međusobnim
sporovima. To je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine,
lakrdija nikakva nije. Ko ga ostavi od silnika ponizit će ga Allah, a ko
bude tražio uputu pored njega otići će u zabludu. On je čvrsto Allahovo
uže, mudri zikr, i Pravi put. Ne mogu ga se zasititi učenjaci i njegova
čuda ne prestaju. Ko sa njime govori, istinu govori, ko radi po njemu
biće nagrađen, ko sudi po njemu pravedan je, a ko poziva ka njemu upućen
je na Pravi put. Uzvišeni Allah ga je opisao sa veličanstvenim opisima,
od kojih je da je uputa bogobojaznim. "Elif-lam-mim. Ova knjiga, u
koju nema sumnje, Uputa je onima koji se boje." (Prijevod značenja
El-Bekare, 1-2.) On je uputa i svim ljudima: "U mjesecu Ramazanu
počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je uputa ljudima, jasan dokaz
Pravoga puta i razlikovanje dobra od zla." (Prijevod značenja El-Bekare,
185.) Kao što ga je opisao i da je duša sa kojom se oživljavaju
srca: "Na takav način mi tebi objavljujemo dušu od onoga što ti se
objavljuje." (Prijevod značenja Eš-Šura, 52.)

On je taj koji ukazuje na najispravniji put i donosi velike radosti: "Doista
ovaj Kur'an ukazuje na ono što je najispravnije, i vjernicima koji čine
dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo
za one koji u onaj svijet ne vjeruju - bolnu patnju pripremili."
(Prijevod značenja El-Isra, 9-10.) On razdvaja istinu od laži i
opominje: "Neizmjerno neka je blagoslovljen Onaj Koji robu Svome
objavljuje Furkan - koji razdvaja istinu od laži da bi svjetovima bio
opomena." (Prijevod značenja El-Furkan, 1.) Kao što ga je Allah,
'azze ve dželle, opisao da je lijek, uputa, i milost: "O ljudi, već
vam je stigla poruka od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i
milost vjernicima." (Prijevod značenja Junus, 57.) Uzvišeni Allah
je pripremio veliku nagradu za one koji nauče Kur'an i druge njemu
podučavaju, i učinio ih najboljim od ovog Ummeta. Kaže Allahov Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem: "Najbolji od vas je onaj koji nauči
Kur'an i njemu druge podučava." (Hadis bilježi el-Buhari) I kaže Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko prouči harf iz Allahove
knjige ima dobro djelo, a dobro djelo se desetorostruko nagrađuje. Ne
kažem da je Elif-lam-mim harf, nego je elif harf, lam harf, i mim harf."
(Hadis bilježi et-Tirmizi i kaže da je sahih-vjerodostojan)

Natjecali su se oni koji se natiču u dobru da zadobiju ovu veliku
nagradu i počast, duše se predale njegovom čitanju, učenju,
primjenjivanju njegovih propisa, i uzimanju pouka iz njegovih priča i
opomena. Islamski učenjaci bi ostavljali isčitavanje hadisa i učenje
znanja u Ramazanu i prihvatili se mushafa. Neki od njih bi proučili
Kur'an svake treće noći, neki u dvije noći, a neki čak i svake noći.
Sunnet je da se Kur'an prouči jednom svakog mjeseca kao što bilježi imam
el-Buhari u hadisu Abdullaha ibn 'Amra, radijellahu 'anhuma. Učenje
Kur'ana je lahko, njegovo pamćenje brzo, a razumijevanje olakšano, kaže
Uzvišeni: "A mi smo Kur'an okakšali za učenje pa ima li ikoga ko bi
pouku primio?" (Prijevod značenja El-Kamer, 17.) Razmisli samo kako
je njegovo učenje i pamćenje olakšano mališanima. Kaže Ibnul-Kajjim:

"Nekoliko je vrsta izbjegavanja Kur'ana: izbjegavanje njegovog slušanja,
vjerovanja u njega, rada po njemu, razmišljanja o njegovim značenjma, i
liječenja sa njime od duševnih i tjelesnih bolesti, i to ulazi pod
riječi Uzvišenog: "Poslanik je rekao: 'Gospodaru moj, narod moj ovaj
Kur'an izbjegava!'" (Prijevod značenja El-Furkan, 30.)
Kaže Šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahimehullah: "Ono što se traži jeste
razumijevanje Kur'ana i rad po njemu, i ako ovo nije cilj onoga koji ga
pamti nije od sljedbenika znanja i dina." Onaj ko se lijepo bude družio
sa Kur'anom, učio ga, razmišljao o njegovim značenjima, i sprovodio
njegove propise u praksu, doista će Kur'an biti njegova vodilja sve dok
ga ne dovede do najuzvišenijih stepena Dženneta, kao što je došlo u
hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Reći
će se učaču Kur'ana: Uči i penji se! Uči kao što si učio i na
dunjaluku, jer doista je tvoj stepen u Džennetu kod zadnjeg ajeta kojeg
proučiš." (Hadis bilježi Ebu Davud u 'Sunenu' i vjerodostojnim ga je
ocjenio šejh el-Albani u 'Sahihul-Džami' 8122)

Dragi brate, čitaoče Kur'ana, ako želiš da se okoristiš od Kur'ana dobro
usmjeri svoje srce prilikom njegovog učenja i svoj sluh prilikom
slušanja, i budi prisutan pred Onim kome se obraćaš, jer je to doista
Allahov govor usmjeren tebi preko jezika Allahovog Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem, kaže Uzvišeni: "U tome je, zaista, pouka za onoga
ko razum ima, i ko sluša, a priseban je." (Prijevod značenja Kaf, 37.) Kaže
Osman ibnu Affan, radijellahu 'anhu: "Da su vam srca doista čista ne bi
se mogla zasititi od učenja Kur'ana." Kaže Hasan el-Basri,
rahimehullah, savjetujući: "O sine Ademov, tako mi Allaha, ako budeš
učio Kur'an i vjerovao u njega; tvoja tuga na dunjaluku će se produžiti,
tvoj strah povećati, a tvoj plač učestaliti." A što se tiče licemjera i
lijenih njihovo stanje je kao što je opisao Evs ibn Abdullah:
"Prenošenje teških stijena im je lakše i draže od učenja Kur'ana." Budi
marljiv, moj brate u islamu, u iskorištavanju svog vremena, natjeraj
sebe na trud i marljivost. Kada bi sebi rasporedio da učiš dva ili tri
džuz'a nakon svakog namaza postigao bi veliko dobro, još kada bi to
radio u mesdžidu imao bi i udio u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem: "Mesdžid je kuća svakog bogobojaznog, i
Allah se obavezao da će onog čija kuća bude mesdžid obasuti svojom
milošću i okakšat mu prelazak sirat-ćuprije ka Njegovom zadovoljstvu u
Džennetu." (Hadis je zabilježio et-Taberani i vjerodostojnim
ga je ocjenio šejh el-Albani u 'Et-Tergibu wet-terhibu')

I nemoj svoje žudnje i težnje zadovoljiti sa time, nego teži da budeš od
onih koji nose sa sobom velike ciljeve, i da proučiš Kur'an u svake tri
noći, jer su tako radili i naši ispravni predhodnici iskorištavajući
ove vrijedne dane, i kloni se beskorisnog društva od besposličara i
bezumnih. Neki od selefa bi oporučivali svojim prijateljima govoreći:
"Kada izađete od mene razdvojite se, jer će možda neki od vas učiti
Kur'an u putu, a kada ste zajedno pričate međusobno." Na svakom kome je
Allah povjerio nekoga u emanet je da ih podstiče na učenje Kur'ana i
njegovo pamćenje, i da im pripremi hedije i poklone kao podsticaj, kako
bi postigli i zaslužili veliku nagradu, a i njemu pripalo od nagrade
isto kao i njima, zato što je onaj koji ukazuje na dobro kao i onaj koji
ga čini, i da bi naše kuće bile kao kuće ispravnih predhodnika ovog
ummeta u kojima se nije čuo osim glas Kur'ana.

Edebi učača Kur'ana

Obaveza je na njemu da ima iskrenu namjeru prilikom učenja Kur'ana, i da
sa tim želi zadobiti Allahovo lice, a ne nešto drugo od onoga sa čime
se želi ono što je kod stvorenja, od lijepog spomena kod ljudi, hvale,
njihove naklonjenosti prema njemu i sličnog. Također da sa time ne želi
da zadobije nešto od ovosvjetskih koristi, od imetka, položaja u
društvu, časti, uzdizanja nad svojim vršnjacima, pohvale kod ljudi,
okretanja ljudi ka njemu i slično. Treba da mu bude na umu edeb koji
treba da ima sa Kur'anom, da mu bude na umu da doziva svoga Gospodara i
uči Njegovu knjigu. Treba da je uči kao da vidi Uzvišenog Allaha, jer
ako on Njega ne vidi pa doista On vidi njega, a to tako da zamisli kao
da stoji pred Uzivšenim Allahom i On ga gleda i sluša. Pohvalno je kada
bude želio učiti Kur'an da očisti svoja usta sa misvakom ili nečim
sličnim, i da prilikom njegovog učenja sjedi okrenut prema kibli,
ispravljen, u stanju stahopoštovanja, smiren i opušten, normalnog
položaja glave ne dižući je previše niti kao što to rade oholnici.

Od Sunneta je da Kur'an uči po redoslijedu mushafa, i pohvalno je da uči
razgovjetno, uljepšavajući glas, pod uslovom da ne izađe iz granica
dozvoljenog od izgovaranja svakog harfa sa njegove pozicije i davajući
mu njegovo pravo. Pohvalno mu je također da što više plače prilikom
učenja, ili barem da to nastoji onaj ko nije u stanju da plače, učiće
tužno i skrušeno. A način da čovjek postigne plač je da svoje srce
napuni tugom, jer od tuge kreće plač, a tugu treba da postigne
razmišljajući o onome što se nalazi u njemu od prijetnji, opomena,
ugovora, i preuzetih obaveza, zatim razmisli o izvršavanju njegovih
naredbi i klonjenju od njegovih zabrana pa se tim ražalosti. Ako ga ne
pogodi tuga i žalost kao što je to stanje onih čija su srca čista, pa
neka ga onda pogodi tuga zbog toga što to nije u stanju jer je to od
najvećih musibeta. Od Sunneta je i da što više poveća učenje Kur'ana u
svakom vremenu bez izuzetka. Allahu naš učini Kur'an veličanstveni
proljećem naših srca, svjetlom naših prsa, radošću naših tuga, odlaskom
naših briga i poteškoća, i putokazom ka tvojim Džennetima, Džennetima
punim balagodati.

Naša posljednja dova je: "Zahvala neka je Allahu Gospodaru svih
svjetova!"

Koje su blagodati ramazana? Zašto je to poseban
mjesec?


Hvala Allahu Uzvišenom koji nas je poučio Knjizi jasnoj, koji nas je
učinio da budemo od onih koji upućuju istini neprolaznoj i odlikovao
znanjem koje izvodi ljude iz tmine na svjetlo dana. Neka je Njegov
blagoslov i selam na prvaka među odabranim, našeg uzora i miljenika,
Muhammeda, s.a.v.s, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga
budu slijedili na putu istine.

Dolazi nam blagoslovljeni i među mjesecima najodabraniji mjesec,
ramazani-šerif. Skoro da je nemoguće pobrojati blagodati koje se kriju u
njemu. To je mjesec posta u kojem se pravovjerni sustežu od jela i pića
i svih prohtjeva koji su im inače dopušteni. Na taj način oni nastoje
eliminisati griješenje i oponašati bezgrešna duhovna bića meleke, koji
su neprekidno u pokornosti svome Stvoritelju. Uz to, pripisanim i
dobrovoljnim ibadetima oni se nadaju Božijem oprostu i proviđenju na oba
svijeta.

Ramazan je predmet posebnog respekta, čak i onih koji nisu revnosni u
svakodnevnom prakticiranju vjere. Radost u srcima ljudi zbog dolaska
mjeseca ramazana jasan je pokazatelj njihovog imana. U jednoj predaji
stoji da će svakog onog ko bude obradovan dolaskom ramazana, Allah
poštedjeti od vatre. Također se kaže: Kada nastupi prva noć ramazana
Uzvišeni Allah rekne: 'Ko je taj što Nas voli, pa da i Mi njega volimo,
ko je taj što Nas traži, pa da i Mi njega potražimo, ko je taj što Nas
moli za oprost, pa da mu oprostimo svetošću ramazana.' Poslije Uzvišeni
Allah naredi melekima, kiramen katibinima, da u ramazanu takvima pišu
samo dobra djela, a ne upisuju loša, a Allah im pobriše ranije učinjene
grijehe.1

Od Ibn Abasa navodi se predaja da je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao:
"Kada bi sljedbenici moga ummeta bili svjesni ramazana, željeli bi da
cijela godina bude ramazan."2

To zbog toga što su u njemu sabrana mnoga dobra, pokornost Allahu, dž.š,
primljena, dove uslišane, grijesi oprošteni, a Džennet jedva čeka da
poštovaoce ramazana što prije primi.

U djelu Durretun-nasihin kaže se: "Dženet čezne za četvericom: za onim
ko uči Kur'an, za onim ko kontroliše i čuva svoj jezik, za onim koji
opskrbljuje gladne osobe i za onim koji posti mjesec ramazan."3

U predaji koja govori o važnosti ramazana kaže se: "Kada se pojavi
mlađak i najavi dolazak ramazana, obraduje se Arš i Kursijj, meleki i
ono što je ispod njih, govoreći: 'Blago li se ummetu Muhammedovom,
s.a.v.s, zbog onog što im je dato. Za njih mole oprost Sunce, Mjesec,
zvijezde, ptice u zraku, ribe u vodi i sve što je živo na zemlji, danju i
noću, osim šejtana prokletnika. Tako, kada muslimani uz ramazan ujutro
osvanu, ne bude ostavljen nijedan a da mu ne bude oprošteno. Uzvišeni
Allah rekne melekima: 'Darujte vaše namaze i zikr u ramazanu ummetu
Muhamedovom, s.a.v.s.'"


ramazanOd Omera bin el-Hattaba spominje se predaja da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, rekao: "Kada se jedan od vas u ramazanskoj noći probudi pa se
preokrene s jedne na drugu stranu u postelji, melek mu rekne: 'Kum
barekellahu fike ve rahime kellah - Ustani, Allah te blagoslovio i
smilovao ti se'. Ako ustane s nijetom da klanja namaz, za njega moli
postelja govoreći: 'Allahu daj mu postelju uzdignutu', a ako obuče
odjeću, ona moli: 'Gospodaru, podaj mu dženetsku odjeću', a ako obuče
nešto od obuće, obuća moli: 'Gospodaru, učvrsti mu noge na pravom putu',
a ako uzme posudu, ona moli: 'Gospodaru, daruj mu dženetsko posuđe', a
ako uzme abdest, voda moli: 'Gospodaru, očisti ga od grijeha i
pogrešaka', a ako ustane i klanja namaz, njegova kuća rekne: 'Gospodaru,
učini njegov kabur prostranim i svijetlim i povećaj svoju milost na
njega'. Allah ga tada pogleda pogledom milosti i rekne mu dok mu se on
obraća dovom: 'O moj robe, od tebe je dova, a od Nas je uslišanje, od
tebe je molba, a od Nas je udovoljenje, od tebe je traženje oprosta, a
od Nas je praštanje.'"



U hadisu Allahovog poslanika, s.a.v.s, koji prenosi
Ebu Hurejre, r.a, kaže se: "Ko ramazanske noći provede u ibadetu:
klanjajući (teravih namaze i druge nafile), vjerujući i nadajući se
Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prošli grijesi."4


Zato je poželjno da svaki musliman maksimalno poštuje svetost mubarek
ramazana apstinirajući od svih nevaljalština i mobilišući svoje snage u
pokornosti Allahu, dž.š. To će učiniti ako bude ustrajan u namazu, u
zahvaljivanju i slavljenju Allaha, dž.š, u čestom spominjanju njegovog
imena i učenju Kur'ana. Spominje se da je Uzvišeni Allah rekao Musau,
a.s., da je dao ummetu Muhammedovom, s.a.v.s, dva svjetla, kako im ne bi
naudile dvije tmine. Musa je upitao: 'Ja Rabbi, koja su to dva
svjetla?', a Uzvišeni mu je odgovorio: 'To su svjetlo ramazana i svjetlo
Kur'ana.' Musa, a.s, je na to dodao: 'A koje su to dvije tmine,
Gospodaru?', a Uzvišeni je rekao: 'Tmina u kaburu i tmina na Sudnjem
danu'.


Već smo kazali da je jedna od glavnih odlika ramazana propisani post i
objavljivanje Kur'ani kerima. U hadisi kudsiji (posebnom obraćanju
Allaha, dž.š, Poslaniku, s.a.v.s.) stoji da je Uzvišeni rekao: "Svako
djelo pripada čovjeku osim posta, post je moj i ja ću posebno za njega
nagraditi."5

To je zato što je post tajna između roba i njegovog Gospodara i što
njegovo manifestiranje ne može posvjedočiti niko, što nije slučaj s
drugim ibadetima i dobrim djelima. To je tajna koju poznaje samo Allah,
dž.š, zbog koje se obavezao na posebnu nagradu. Neki islamski učenjaci
kažu da je nagrada za svaki drugi oblik pobožnosti Džennet, a za post je
nagrada susret sa Allahom i gledanje u Njega, subhanehu ve teala, kao i
neposredni razgovor između roba i Gospodara, bez prevodioca i bilo
kakvog posrednika. Zato se u nekim predajama navodi: "Kada nastupi
Sudnji dan pojavit će se ljudi krilati poput ptica, pa će letjeti iznad
dženetskih perivoja. Jedan od dženetskih čuvara će ih upitati: 'Ko ste
vi?' 'Mi smo iz ummeta Muhammedovog, s.a.v.s.' Čuvari će ponovo upitati:
'Jeste li polagali račun?' Reći će: 'Nismo!' Oni će upitati i drugi
put: 'A jeste li prešli Sirat ćupriju?' Odgovorit će: 'Nismo.' 'Pa kako
ste onda dospjeli na ove položaje?' Oni će odgovoriti: 'Robovali smo
Allahu tajno na dunjaluku, pa smo i na ahiretu u Džennet dospjeli
tajno.'6


ramazan1Veličanstvenost ramazana ogleda se i u tome što je objavljivanje
Kur'ana otpočelo u ovom blagoslovljenom mjesecu. Allah, subhanehu ve
teala, je u svojoj Knjizi kazao: 'U mjesecu ramazanu počelo je
objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz pravog puta i
razlikovanja dobra od zla.'7

Iz hadisa koji prenosi Ahmed bin Hanbel od Vaila bin Eska'a da se
razumjeti da se specifičnost ramazana ogleda, pored ostalog, i u tome
što su i neke druge relevantne objave objavljene u mjesecu ramazanu.
Tako u hadisu spomenuti prenosilac navodi, da ja Allahov poslanik,
s.a.v.s, rekao: "Suhufi (poslanice Ibrahimove) su objavljeni prve noći
mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći mjeseca ramazan, Indžil
trinaeste noći mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur'an
dvadesetčetvrte noći mjeseca ramazana."8


Druženje s Kur'anom, a posebno u ramazani-šerifu od izuzetne je
važnosti. Učenje Kur'ana najbolje je sjećanje na Allaha i Njegovo
spominjanje kako je Resulullah, s.a.v.s, rekao: "Najbolji među vama je
onaj koji uči Kur'an i njemu druge poučava."9

Pored ostalog, to je i zbog toga što je Kur'an Allahov govor i što u
sebi sadrži lijek za srce, kao što Uzvišeni veli: 'Mi objavljujemo u
Kur'ano ono što je lijek i milost vjernicima.'10

U tom smislu, Svevišnji također kaže: 'Oni koji Allahovu knjigu čitaju i
namaz obavljaju i od onog čeme ih mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i
javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati, a da ih On prema onome
što su radili na nagradi i još im iz obilja svoga da, jer On mnogo
prašta i blagodaran je.' 11

Jedan od velikih zaljubljenika u Kur'an i najbolji učač među ashabima,
r.a, Abdullah bin Mesud je rekao: "Ko hoće da sazna da li voli Allaha,
neka se provjeri s Kur'anom, pa ako se ispostavi da voli Kur'an, neka
zna da voli i Allaha, jer je Kur'an Allahov govor."12


Znaj, brate i sestro, da su zdravlje i život u ramazanu Allahova milost i
počast - zbog toga što je to za tebe idealna prilika da se kroz
poslušnost Stvoritelju uzdigneš u duhovne sfere iz dunjalučkog blata u
koje su mnogi zapali. Raduj se njegovom dolasku i trudi se da ga što
spremnije dočekaš. Isto tako, žali za njegovim odlaskom jer za njim žale
nebesa i zemlja, kao i duhovna bića koja su svjesna njegovih odlika i
vrijednosti.

Od Džabira se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. rekao: "'Kada nastupi
zadnja noć ramazana, rasplaču se nebesa i zemlja i meleki zbog onoga
što je snašlo ummet Muhammedov, s.a.v.s.' Neko je upitao: 'Allahov
Poslaniče, a šta je to što zadesi ummet te noći?' A on je odgovorio:
'Odlazak ramazana je musibet zbog toga što su dove u njemu uslišane,
sadake primljene, dobročinstva umnožena, a kažnjavanje odgođeno.'13

I zaista rastanak s ramazanom teško pada. Ako za njim plaču nebesa,
zemlja i meleki, kako bi tek trebalo da mi plačemo?

Gospodaru naš, očisti naša srca i zbliži ih! Daruj nam mnogo ramazana i
učini da naš život bude u zadovoljstvu Tebi, o Najmilostiviji. Odagnaj
od nas zulum, zavist, i neprijateljstvo naših dušmana i budi nam
zaštitnik i pomagač. O kako si Ti divan Zaštitnik i divan Pomagač!


1) Vidi: Durretun-Nasihin, Usman bin Hasan Eš-Šakir, str. 9

2)

3) Vidi: Durretun-Nasihin, str. 9

4) Bilježi Buhari

5) Bilježi Buhari

6) Vidi: Durretun-Nasihin, str. 13

7) El-Bekare, 185.

8) Kraj ovog hadisa je u koliziji sa početkom sure El-Kadr. U toj suri
kaže se: Mi smo ga objavili u Noći sudbine - Kadr. Budući da je Noć
sudbine u jednoj od neparnih noći zadnjih deset dana ramazana, odnosno
po mišljenju većine učenjaka ta noć je dvadeset i sedme noći ramazana,
te činjenice ukazuju na slabost navedenog hadisa. Opširnije vidi u djelu
“Tefsir ibn Kesir”, prijevod na bosanski, str. 120.

9) Bilježi Buhari

10) El-Isra, 82.

11) Fatir, 29-30.

12) Vidi: Bistro more pobožnosti i suptilnosti, Ahmed Ferid str. 98

13) Vidi: Durretun Nasihin, str. 14



Hafiz Halil Mehtić

Preuzeto iz Novih Horizonata

Zašto je ramazan najbolji mjesec? Koje su koristi
posta? Kako dočekati ramazan?

Dobro nam došao, o ramazanu! Ponovno si stigao poslije dugog rastanka,
da usrećiš dobre i odane vjernike i vjernice koji su te se veoma mnogo
zaželjeli i već dugo čeznu za tobom. Došao si da iznova oživiš drvo
čvrstog i potpunog vjerovanja u srcima onih koji čeznu za istinom i
uputom. Došao si, o ramazanu, da kažeš očima: postite i klonite se
pogleda u zabranjeno, da kažeš jeziku: kloni se i suzdržavaj od laži,
ogovaranja i klevetanja, da kažeš ušima: postite i suzdržavajte se od
slušanja harama, da kažeš stomaku: suzdržavaj se od jedenja harama, da
kažeš nogama: suzdržavajte se i prestanite ići ka haramu, i da kažeš
srcu: prestani s mržnjom, zavisti i svim vrstama pakosti. Po drugi put
dobro nam došao, o dragi gostu.

Molimo Allaha, s.v.t., da se maksimalno okoristimo tvojim skupocjenim
vremenom i velikim blagodatima i vrijednostima!

Fadileti ramazana

Plemeniti Gospodar je Svojom odredbom i mudrošću učinio da su neka
vremena vrednija od drugih, pa je petak učinio vrednijim danom nad
ostalim danima, a ramazan vrednijim od ostalih mjeseci.

Veli Uzvišeni: Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. (Kasas
68)

Uzvišeni Allah je odabrao ovaj plemeniti mjesec i plodnu ibadetsku
sezonu, davši mu mnoge specifičnosti i vrijednosti, od kojih ćemo
spomenuti samo neke:

1. On je najbolji mjesec, jer je to mjesec Kur’ani Kerima,
u njemu je otpočelo spuštanje njegove objave. Veli Uzvišeni: U
mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz
ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. (Bekare
185). To je mjesec u kome je objavljena Knjiga koja ispunjava razume
mudrošću i jasnoćom, ispunjava srca čistotom i koji je ispunio cio
dunjaluk pravdom i ispravnošću u svakom pogledu, izveo čovječanstvo iz
tmine kufra na svjetlo istinske vjere i uzdigao ga iz najvećeg
džehla-neznanja i poniženosti na najveće stepene spoznaje, moći i
dostojanstva. Stoga kažemo: Mjesec u kome je objavljena ovakva knjiga
uistinu zaslužuje da bude najboljim i najvrednijim mjesecom.

2. On je mjesec posta koga je Allah učinio jednim od temeljnih
ruknova islama, kako veli Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Islam
je sagrađen na petoro: šehadetu - potvrđivanju da nema božanstva osim
Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju
zekata, postu ramazana i obavljanju hadždža onih koji su u mogućnosti.”
(Muttefekun alejhi)

3. On je mjesec oslabađanja od vatre džehennemske, kako je
to rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

4. On je mjesec sabura - strpljivosti, a za sabur nagrada
je Džennet, kako se navodi u hadisu.

5. On je mjesec džihada i odlučujućih pobjeda u našoj historiji
kao što su: bitka na Bedru u kojoj je Uzvišeni Allah razdvojio istinu
od laži i učinio da pobijedi tevhid-jednoća Allahova i njeni
sljedbenici, i da širk i njeni pripadnici dožive veliki i sramotni
poraz. U ovom mjesecu osvojena je Mekka, poslije čega se islamska da’va
proširila na istok i zapad, i kroz ovu pobjedu razvila se strategija
koja je uveliko pomogla brzim osvajanjima i širenju islamske države,
tako da je njen pravedni sistem zavladao na pola Zemljine kugle za manje
od jednog stoljeća.

6. On je mjesec hajra, berićeta i svake vrste
dobročinstva.

7. Početak ovog mjeseca je rahmet-milost, sredina
magfiret–oprost, a završetak oslobađanje od vatre džehennemske.

8. Nafila u ovom mjesecu je ravna farzu, a jedan farz je
jednak 70 farzova u drugim mjesecima.

9. Kada nastupi prva noć ramazana, otvore se kapije džennetske i
zatvore se kapije džehennemske. U okove se stave buntovni
šejtani i svake noći poviče telal s nebesa: - O ti koji radiš dobro,
povećaj ga, i o ti koji radiš zlo, prekini s njim!

10. U njemu je veličanstvena noć, noć Kadr, o kojoj kaže
Uzvišeni: A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu
mjeseci. (Kadr 2-3). Kome bude uskraćeno dobro te noći, bit će mu
uskraćeno svako dobro.

11. Zaista Uzvišeni Allah u zadnjoj ramazanskoj noći oprašta
postačima.

Ovo su neke vrijednosti i specifičnosti ramazana koje se bilježe u
Kur’anu i Sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s., koje je Milostivi Allah
iz Svoje milosti prema nama odredio kako bismo povećali stepen svoje
pokornosti Njemu i tako stekli mnogobrojna dunjalučka i ahiretska dobra i
koristi.


Koristi posta

Cjelokupni post, kao vjerska institucija, u sebi nosi mnogobrojne
koristi. Uzvišeni Allah ga je propisao i u njemu odredio velike mudrosti
ljudima i mnogostruke koristi u njihovom fizičkom i duhovnom
egzistiranju bez obzira radilo se o pojedincu ili grupi. Od mnogobrojnih
koristi posta možemo navesti sljedeće:

1. Postizanje ogromnih sevapa i nagrada koje nemaju određenih
granica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Svaki posao koji
čovjek učini njemu pripada i za taj posao nagrada je od 10 do 700 puta
uvećana. Rekao je Uzvišeni Allah: ”… Post Meni pripada i Ja za njega
posebno nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i jelo zbog Mene. Postač
ima dvije radosti: prilikom iftarenja i prilikom susreta sa svojim
Gospodarem. Zadah postača je kod Allaha ljepši i prijatniji od mirisa
miska.” (Muttefekun alejhi)

Za svaki ljudski posao nagrada se uvećava od 10 do 700 puta, osim posta,
nagrada za njega se ne svodi u ovaj okvir. Za njega Allah mnogo više
nagrađuje jer ovaj ibadet je najbliži potpunoj odanosti i iskrenosti u
nijjetu u odnosu na druge ibadete. On je skrivena pokornost nevidljiva
za druga

stvorenja. Osoba - postač je u mogućnosti da
konzumira hranu i piće kada se osami u svojoj kući da ga ni jedno
stvorenje ne vidi, ali on se bori protiv svoga nefsa i zabranjuje mu
udovoljavanje prohtjeva i želja mada ih može ostvariti. On to sve čini
iz straha od kazne i želje za nagradom, pa mu zbog toga Uzvišeni Allah
zahvaljuje na tome, i stoga je odredio specifičnu nagradu za ovaj posao u
odnosu na druge ibadete i poslove, pa je poslije rekao: ”On ostavlja
svoje strasti i jelo radi Mene.” Neki od selefija (naših dobrih i
uzoritih prethodnika) je rekao: ”Blago li onome koji napusti svoje
strasti pripremajući se za vrijeme i susret koga nije vidio.” U postu se
objedinjavaju tri vrste sabura:

a) sabur u pokornosti Allahu, s.v.t.

b) sabur u klonjenju od griješenja.

c) sabur u patnjama i Allahovoj odredbi – kaderu, jer je Allah rekao:
Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni. (Zumer 10).
Zbog ovoga se bilježi od Allahova Poslanika da je nazvao mjesec ramazan:
”Mjesec sabura, a nagrada za sabur je Džennet.” (bilježi Ibn Huzejme u
svom Sahihu).

2. Post je bedem pomoću kojeg se vjernik zaštićuje od vatre
džehennemske, kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Post
je štit.” (bilježi Buhari). “Post je vaš štit od vatre
džehennemske isto kao što koristite štit - pancir u borbi.” (bilježe
Ahmed, Ibn Madže i Ibn Huzejme). Prenosi se od Ebu Se’ida el-Hudrija
da je rekao: “Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Ko bude postio
jedan dan na Allahovom putu - tj. u džihadu, Allah će ga udaljiti od
vatre džehennemske 70 godina.’” (bilježe Ahmed, Tirmizi i Nesai).

3. On je razlog ulaska u Džennet na posebna vrata koja se nazivaju
“Er - Rejjan”. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Zaista,
u Džennetu postoje vrata koja se nazivaju Er - Rejjan, kroz njih će na
Sudnjem danu u Džennet ući samo postači i niko drugi mimo njih neće moći
kroz ta vrata ući.” (Muttefekun alejhi).

4. Post je razlog oprosta grijeha kako to veli Allahov
Poslanik: ”Ko isposti ramazan s pravim imanom i očekujući nagradu za
to jedino od Allaha, bit će mu oprošteni raniji (manji) grijesi.”
(Muttefekun alejhi). Također se u drugim hadisima navodi da meleki traže
oprost za postače sve dok se ne iftare.

5. Post je jedan od razloga šefa’ata - zauzimanja na Sudnjem danu,
jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Post i Kur’an su dva
zagovornika - šefa’adžije za čovjeka na Sudnjem danu. Post će reći: - O
Gospodaru, ja sam mu uskratio jelo i piće u toku dana, pa mi dozvoli da
se za njega zauzimam...” (bilježe Ahmed, Hakim i drugi). Hafiz Ibn
Redžeb u komentaru ovog hadisa kaže: ”Post će se zauzimati za one
koji su se istinski suzdržavali od hrane, pića, svih zabranjenih strasti
i uživanja, bez obzira da li se ta zabrana odnosila samo za ramazan kao
što je nagon jela, pića i spolnog općenja ili to bile opće zabrane
poput haram govora, gledanja u haram - zabranjene stvari i sticanja
opskrbe na nedozvoljen način. Pa ukoliko post spriječi postača da čini
sve ove zabrane, on će se uistinu zauzimati za njega kod Uzvišenog
Allaha na Sudnjem danu.” U protivnom, neće se za njega zauzimati.

6. Post je jedan od razloga uslišavanja dove, kako to
navodi Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Uistinu, postaču, prilikom
iftara, uslišava se tj. ne odbija se njegova dova.” (bilježe Ibn
Madže i Hakim). Ukoliko postač isposti svoj post, njegov nefs se
potčinjava Allahovim naredbama i odredbama, njegovo srce omekša i ponizi
pred Svemoćnim Stvoriteljem, oslabe njegovi ovodunjalučki materijalni
prohtjevi, smire se njegovi nagoni; stoga, njegova dova biva uslišana,
jer se istinski približio Milostivom Allahu, s.v.t.


7. Post je fenomenalna priprema za naš nefs i tijelo za
podnošenje mogućih poteškoća i obavljanja plemenitih dužnosti poput
džihada, požrtvovanja za druge i pružanja svih vrsta pomoći onima koji
su u potrebi za tim.

8. Post u čovjeku razvija, s druge strane, osjećaj milosti,
blagosti, milosrđa, bratsva, solidarnosti i međusobnog potpomaganja
koje na najbolji način povezuje muslimane. To rezultira čišćenjem
muslimanskog društva od zla i mnogobrojnih poroka. Kada postačev stomak
osjeti prazninu i bol gladi i žeđi, iz dubine njegova srca i duše
probudi se osjećaj milosti i njegove dužnosti spram siromašnih. On samo
jedan mjesec osjeća tegobu gladi, a kako je tek onima koji cio život
provode s tim neugodnim i bolnim osjećajem? Zato se u njemu probudi
osjećaj za dobrom i plemenitošću i oslabi šejtanski nagon za škrtošću,
jer on jedino kroz svoje stanje može osjetiti i spoznati pravo stanje
siromašnih. Majci pravovjernih, Aiši, r.a., su jednog dana, dok je
postila, pristigla sredstva od 100 hiljada dirhema. Ona ih je veoma
brzo podijelila siromasima, a iftarila se s komadom hljeba! Na to joj je
rekla njena služavka: “Da si i nama ostavila jedan dirhem, pa da
sebi kupimo mesa?!” Na to joj je Aiša odgovorila: “Da si me na to
podsjetila, učinila bih to.” Jedan od selefa je upitan: “Zbog čega je
propisan post?” Odgovorio je: ”Da bogataš doživi osjećaj gladi i da ne
zaboravi gladne i siromašne.” Na ovaj način, bogati pomažu siromasima i
tako se popravlja socijalno stanje u društvu i nestaje međusobne mržnje i
netrpeljivosti među staležima.

9. Post je jedan veliki kurs i škola kroz koju vjernik čisti svoj
duh, popravlja svoje moralne vrijednosti i oplemenjuje se plemenitim
svojstvima poput: sabura, blagosti, odlučnosti, entuzijazma,
samokontrole, reda, iskrenosti, istinitosti i povjerljivosti. Post,
pored toga što je nagrada za njega posebno velika i ne zna je niko drugi
do Onaj koji je i dodjeljuje, prevaspitava čovjeka i u njega usađuje
najuzvišenije plemenite osobine i na taj način ga priprema da živi
sretnim i mirnim životom u sredini koja ga okružuje.

10. Post je sredstvo za očuvanje čednosti i moralne čistoće.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”O mladići, ko je od vas u
mogućnosti izdržavati ženu, neka se ženi, to je najbolje za očuvanje
pogleda i svojih spolnih organa. A ko nije u mogućnosti, onda neka posti
i to je za njega spas.” (Muttefekun alejhi). Allahov Poslanik nam u
ovom hadisu pojašnjava da je post efikasno sredstvo za duhovno čišćenje
ljudi i očuvanje njihove čednosti i poštenja. Naime, šejtan se kreće po
čovjeku poput cirkulacije krvi, ali post sužava te kanala šejtanskog
cirkulisanja i kada se čovjek prisjeti Allaha i Njegove moći, tada slabi
šejtanska moć, a istovremeno jača imanska moć i tako se povećava ta’at -
pokornost kod vjernika, a umanjuje se broj grijeha. Stoga savjetujemo
našu braću omladince, koji se iz različitih razloga ne mogu ženiti, da
utočište potraže kod Allaha i zatraže pomoć od Njega, Jedinog, koji nam
može istinski pomoći, a zatim da pomoć potraže u postu kako bi ugasili
plamen strasti i poročnih želja. Posebno u ovom vremenu kada naši
dušmani na najraznovrsnije načine i koristeći sva sredstva, podstiču
omladinu na nemoralan život i zinaluk, i neka je Svevišnji Allah na
pomoći našoj omladini.

11. Post je preventiva i lijek protiv gojaznosti, stomačnih naslaga i
sala, zloćudnih tumora, i još mnogih stomačnih i drugih bolesti. Ovo su
dokazala savremena medicinska istraživanja u cijelom svijetu, a onaj
koji je uvijek istinu govorio, naš Poslanik, s.a.v.s., prije toliko
stoljeća rekao je: ”Postite, bit ćete zdravi.” (bilježe Taberani i
Ebu Ne’im). Post postaču donosi, uz Allahovu pomoć, zdravlje, fizičku i
psihičku snagu. Danas, čak i na zapadu, doktori postom liječe mnoge
bolesti i preporučuju svojim pacijentima da što češće upotrebljavaju
post kao lijek i preventivnu mjeru mnogim bolestima. Imam Ibnul Kajjim
je rekao: ”Post je štit -preventiva od mnogih duševnih, srčanih i
fizičkih bolesti. Njegove koristi su mnogobrojne i veoma teško ih je
pobrojati i on ima začuđujući efekat u očuvanju zdravlja, on u sebi ima
posebnu specifičnost koja uzrokuje, brže ili sporije, osjećaj sreće i
zadovoljstva u duši i srcu.” Kao potvrdu ovim riječima, da se podsjetimo
riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje smo već citirali: ”...
postač ima dva veselja - zadovoljstva...” Post je veoma važan faktor
i uvjet prave i istinske sreće na dunjaluku i ahiretu, a naučnici su
potvrdili da je sreća i zadovoljstvo jedan od najvažnijih faktora koji
utječu na imunitet ljudskog tijela i zaštitu od organskih bolesti.

12. Post podstiče čovjeka na povećanje ibadeta i pokornosti i
klonjenja od grijeha i raznih poroka. Postač konstantno, od rane
zore pa sve do zalaska sunca, vrijeme provodi u ibadetu i nezamislivo
je da ovaj ibadet, ukoliko ga je obavljao kako je Uzvišeni Allah
propisao, ne ostavi na njemu pozitivne tragove. Veli Uzvišeni Allah: O
vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas,
da biste se grijeha klonili - bili bogobojazni. (Bekare 183).
Uzvišeni Allah nam u ovom ajetu pojašnjava da je cilj propisivanja posta
sticanje i povećanje takvaluka - bogobojaznosti, a post je jedan od
načina sticanja takvaluka. Takvaluk je jedan od znakova šerijatski
potpuno ispravnog posta, tj. posta za koga slijedi oprost grijeha i
druge nagrade i koristi koje smo malo prije spomenuli.

Znakovi potpunog i ispravnog posta

Draga naša braćo i sestre! Zaista post, šerijatski
potpun i ispravan, kome svi trebamo težiti, čini da rob shvati i spozna
sebe, svoje potrebe, svoju nemoć i neimaštinu u odnosu na njegova
Gospodara i Stvoritelja. On ga podsjeća na velike blagodati koje mu je
dao Svevišnji i stoga se osjeća obaveznim da Mu zahvaljuje na tome i
iskoristi Njegove blagodati u pokornosti. Stoga poveća stepen i oblik
svog ibadeta kroz povećani broj nafila, činjenja zikra, učenja Kur’ana, i
činjenja dobročinstava Allahovim stvorenjima i činjenja ostalih dobrih
djela. Ovakav post, koga Allah voli, vodi čovjeka ka napuštanju svih
pokuđenih i zabranjenih poslova, jer je Svevišnji Allah zabranio
postačima jedenje, pijenje i spolno općenje i pored toga što su to
prirodni nagoni (koji su inače drugim danima dozvoljeni), pa kako da
postač tada ne napusti činjenje velikih i malih grijeha, koji su u
osnovi konstantno zabranjeni u svakom vremenu?! Pa ukoliko ga njegov
nefs podstakne na činjenje ili samo približavanje grijehu, on razmisli i
ispravno zaključi, pa se obrati svom nefsu riječima: - Kako da učinim
grijeh prema Allahu, s.v.t., a znam i svjestan sam da je moja duša u
Njegovom vlasništvu i jedino On s njom suvereno vlada? Kada ga njegov
nefs podstakne da pije alkohol, on joj odgovori riječima: - Kako je
moguće da se danju suzdržavam od konzumiranja hrane, a noću da pijem
alkohol? Zar nije isti Onaj koji je zabranio i jedno i drugo? Kako to da
vjerujem u jedan dio Knjige - Kur’ana, a da drugi zaniječem? Ukoliko mu
njegov nefs uljepša i podstakne ga na posmatranje u zabranjene stvari,
kao da naprimjer gleda u razgolićene žene u filmovima ili otkrivene žene
na ulici, osvijesti se i kaže: Zar je razumski da se sustežem od halal
stvari, koje je Allah privremeno zabranio, a istovremeno činim harame,
koji su jasno i zauvijek zabranjene?! Isto tako, ako bi ga njegov nefs
podstakao na uzimanje i sticanje novca na nedozvoljen način poput: mita,
korupcije, kamate, prevare pri mjerenju i procjenjivanju, prisjeti se
da je on postač i kaže svom nefsu: nezamislivo je da istovremeno činim i
ibadet i grijeh. Ovo su bili samo neki praktični primjeri, koji nam
dokazuju da se postač s potpunim postom neminovno okorištava, tako što
napušta sve zabrane, bez obzira bile one privremenog karaktera poput
jela i pića ili se radilo o zabranama stalnog karaktera poput: alkohola,
kockanja, kamate, zinaluka, krađe, duhana itd., jer ove zabrane druge
vrste su mnoge teže i štetnije za čovjeka. Post neće biti šerijatski i
upotpunjen osim ukoliko njegovo početno ishodište i završetak ne budu
iman i iščekivanje nagrade za taj posao jedino od Allaha, kako to veli
Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Ko isposti ramazan sa čvrstim ubjeđenjem -
imanom i očekujući nagradu samo od Allaha, s.v.t., bit će mu oprošteni
raniji grijesi.” (Muttefekun alejhi). Ulema je komentarišući ovaj hadis
ukazala da se riječ iman u ovom hadisu odnosi na čvrsto ubjeđenje da je
post ibadet koga je Allah propisao Svojim robovima, stoga je obaveza
onima koji ga izvršavaju da to čine u želji za posebnom nagradom i
strahujući od kazne za njegovo neizvršavanje. Zatim, da se njegov nefs u
toku ramazana osjeća ugodno i lijepo, da ne osjeća prisilu i teškoću
niti da su mu dani ramazanski predugi, jer očekuje nagradu za to djelo
jedino od Allaha, Gospodara svjetova. Ovo su, draga braćo i sestre, neke
koristi i znakovi šerijatskog i potpunog posta kojeg nam je Uzvišeni
Allah propisao u ovom mubarek mjesecu. Stoga Mu se zahvalimo iskreno i
iz dubine našeg srca na ovoj velikoj blagodati i ni’metu, a iskažimo
svoju zahvalnost i svojim jezicima i dobrim djelima. Zato što bolje i
ljepše dočekajmo našeg dragog i plemenitog gosta.

Kako dočekati ramazan?

Da li ćemo ga dočekati s nemarnošću, omalovažavanjem i rušeći njegove
svetosti, ili ćemo ga dočekati s dužnim poštovanjem i veličanjem? Hoćemo
li ga dočekati u ljenčarenju, igri i zabavi ili u pripravnosti,
angažovanosti u činjenju dobrih djela i svih vrsta pokornosti? Hoćemo li
ga dočekati zlovoljni, neraspoloženi i zabrinuti ili ćemo ga dočekati
veseli, radosna srca i velike nade u Allahov, s.v.t., oprost i milost?


Da li ćemo ga dočekati s bogatom sofrom prepunom raznovrsnih jela i
mnoštvom drugih uživanja, ili sa skromnošću, umjerenošću i
strahopoštovanjem prema Svevišnjem Allahu, s.v.t.? Šta mislite kada bi
vas, vama od srca drag gost i prijatelj, nazvao i obavijestio da će vas
ubrzo posjetiti i da će kod vas ostati nekoliko dana, šta biste učinili?
Kakav bi vaš osjećaj bio? Nema sumnje da biste se radovali i bili
sretni. Potom bi se na najbolji način pripremili da ga što bolje primite
i ugostite. Ako je ovo slučaj s vama dragim gostom, kako tek onda se
trebamo radovati i pripremiti za gosta koji je drag Allahu, Gospodaru
svjetova, Allahovom Poslaniku i svim muslimanima? Kako tek treba
dočekati ovog gosta koji u svojoj torbi nosi za nas mnoštvo dobra, nura i
bereketa? Svaki onaj koji uistinu spozna prave osobine i vrijednosti
ovog gosta, dužan je da ga na najbolji mogući način dočeka. Da za njega
pripremi onakav doček kakav mu dolikuje i da se maksimalno od njega
okoristi. Naši dobri prethodnici selefus-salih bi ramazan dočekivali na
takav način da su na 6 mjeseci ranije upućivali dove Uzvišenom Allahu da
dočekaju ovaj veličanstveni mjesec. Kada bi se približio ovaj mjesec,
upućivali bi ovu dovu: ”Allahumme kad ezallena šehru ramadan ve
hadar. Ve sellimhu lena ve sellimna lehu. Verzukna sijamehu ve kijamehu,
verzukna fihil - džedde vel - idžtihade vel - kuvvete ven - nešat. Ve
e’izna fihi minel - fiten.” - “O Allahu, približio nam se mjesec ramazan
i daj da ga dočekamo. Pokloni nam njegov post i kijam - noćni namaz. U
njemu nam podari moć, ustrajnost, trud i aktivnost. Sačuvaj nas u njemu
od fitneluka!” Ukoliko zaista vjerujemo u vrijednost i svetost ovog
mjeseca, i da on sa sobom nosi mnoge blagodati i vrijednosti, tada ga
moramo dočekati na sljedeći način:

1. S ogromnom radošću i potpunim veseljem, da mnogo zahvaljujemo
Allahu, s.v.t., koji nam je podario ovu veliku blagodat i učinio da je
dočekamo.

2. Upućujući dove Milostivom da učini da njegov post istinski
doživimo, da ibadeti u njemu budu način i sredstvo da postanemo
ustrajni i postojani u Allahovoj vjeri.

3. Smirene duše i zadovoljni, težeći da učinimo što više dobra, i
da se međusobno nadmećemo u sticanju sevapa i klonjenju od pokuđenih i
zabranjenih stvari i da na taj način steknemo Allahovo zadovoljstvo i
visoke džennetske stepene.

4. Čisteći svoja srca od mržnje, zavisti i drugih bolesti
shvativši veličinu svojih pogreški i nedostataka, te čineći iskrenu i
potpunu tevbu - pokajanje od svih vrsta grijeha. Jer, grijesi čine da
njegov počinilac postane tvrda i surova srca, ukoliko se ne pokaje, i
ono oboli i oslabi njegova moć. Tada se svjetlo njegova imana postepeno
gasi, nestaje stida i ispravnog rezonovanja, umanjuju mu se blagodati, a
povećavaju iskušenja, nesreće, poniženost i propast. Uskraćuje mu se
svjetlo istinskog znanja i moć prave pokornosti, a to je sve razlog
sticanja srdžbe Allahove, nesreće na dunjaluku i ahiretu, razlog
sticanja prokletstva, te jedan od najvećih uzroka nereda na Zemlji. U
globalu možemo reći da su kazne i pojedincima i društvu za počinjene
grijehe mnogobrojne, i ovom prilikom ih ne možemo sve nabrojati i
ograničiti, ali možemo skrenuti pažnju na sljedeće:

a) Vrata tevbe - pokajanja su stalno otvorena sve dok ne dođe duša do
grla tj. prilikom smrtnog časa ili kada Sunce izađe sa zapada na
dan kada bude Smak svijeta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Ko
učini tevbu Allahu, s.v.t., prije nego mu nastupi smrtni čas, Allah će
mu primiti tevbu.” (bilježe Ahmed i Tirmizi). Također, Allahov Poslanik
je rekao: ”Ko se pokaje prije nego li izađe Sunce sa zapada, Allah će
primiti njegovo pokajanje.” (bilježi Muslim).

b) Onaj koji učini tevbu za grijeh je isti kao onaj koji uopće nema
grijeha, jer Milostivi Allah oprašta sve grijehe bez obzira kakvi
bili i koliko ih bilo. Veli Uzvišeni Allah: ”Reci: ”O robovi Moji,
koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost!
Allah će, zasigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i
On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije
nego što vam kazna dođe, - poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.”
(Zumer 53- 54). U jednom hadisi-kudsiji se kaže: ”O sine Ademov -
čovječe, sve dok Me moliš i nadaš se Mome oprostu, ja ću ti opraštati
uz sve ono što je pri tebi, ne mareći (da li će nekome drugome biti
pravo ili ne). Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, pa
Me ti zamolio da ti oprostim, Ja bih to učinio, ne mareći. Sine Ademov,
kada bi Mi došao s grijesima koji bi ispunili čitavu Zemlju, a pri tom
nisi nikoga smatrao Meni ravnim (nisi širk činio), podario bih ti isto
toliko oprosta.” (bilježi Tirmizi). U poznatom hadisu koji je
vjerodostojan (Muttefekun alejhi), navodi se da je Milostivi Allah
primio tevbu - pokajanje ubici koji je ubio 100 ljudi. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kaže: ”Pokajnik za grijeh je kao onaj koji nema grijeha.”
(bilježi Ibn Madže). Tevba - pokajanje uistinu briše i eliminiše ono
što je prije nje. Ne samo to, nego je Allahova milost i dobročinstvo još
veće i uzvišenije, kako veli Uzvišeni: Oni koji se mimo Allaha
drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju,
osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusit
će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u
njoj ponižen ostati;ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela
čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i
samilostan je. (Furkan 68-70).

Došao je jedan oronuli starac koji se teško kretao oslanjajući se na
štap, i stao pred Allahova Poslanika i rekao mu:
”Jesi li vidio
čovjeka koji je počinio sve grijehe, nije ostavio ni mali ni veliki
grijeh, a da ga nije počinio. Ima li za takvoga tevba? A on mu reče:
”Jesi li prihvatio Islam? Čovjek mu odgovori: ”Ja potvrđujem da nema
drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik!” Allahov Poslanik
mu reče: “Čini dobra djela i napusti loša, pa će Svevišnji Allah učiniti
da ti i jedna i druga djela budu dobra.” A čovjek reče: ”A moji veliki i
mali grijesi!?” On mu reče: “Da, i pored tvojih grijeha, jer Allah je
najveći.” Allahov Poslanik nije prestao izgovarati – “Allah je najveći”,
sve dok čovjek nije iščezao od naših pogleda. (bilježe Taberani
i Bezzar).
Uistinu je Allah najveći, jer On naša loša djela zamjenjuje
dobrim ukoliko je naša tevba iskrena i ukoliko poslije nje počnemo
činiti dobro. Poslije ove spoznaje, šta čekamo? Šta se ispriječilo
između nas i iskrene tevbe od svih ranijih grijeha i pogreški?

c) Tevba - pokajanje jednog čovjeka se ne prima ukoliko se ne
ispune tri sljedeća preduvjeta:

- Automatski prestanak griješenja.

- Osjećaj grižnje savjesti i kajanja za ono što je činio.

- Čvrsta odlučnost da se više nikada neće vratiti činjenju tog grijeha.

To je ako su u pitanju samo grijesi spram Uzvišenog Allaha, a ako se
radi o pravima ljudi, tada se pridodaje i četvrti uvjet:

- Vraćanje uzetog i uzurpiranog njegovu vlasniku i traženje halala od
njega. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: ”Ko je svome bratu nanio
nepravdu, moralnu ili materijalnu, bolje je neka od njega traži halal
danas (odmah) nego da od njega to traži na Dan Sudnji kada neće biti od
pomoći ni dinari ni dirhemi (nikakvo dunjalučko bogatstvo). Ukoliko bude
kod njega dobrih djela oduzet će mu se onoliko koliko je srazmjerno
veličini nepravde koju mu je nanio, a ukoliko ne bude kod njega dobrih
djela od druge osobe će se oduzeti i umanjiti od loših djela i pridodati
njemu.” (bilježi Buhari).

d) Uzvišeni Allah je svim muslimanima naredio činjenje tevbe riječima: I
svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.
(Nur 31). Neos*!*!*!*!a je činjenica da je čovjek sklon griješenju i da
je dijapazon griješenja veoma velik, tako da nekada ne izvrši u potpunom
obliku propisane ibadete ili počini neki od grijeha i pogreški. Stoga
smo dužni da stalno i konstantno činimo tevbu bez obzira da li naši
grijesi bili mali ili veliki, jer se mali grijesi, ukoliko se u*!*!*!*!o
čine, javno rade i ne stidi se zbog njih, mogu pretvoriti u velike
grijehe. Ponekad mali grijesi mogu biti opasniji za čovjeka od velikih,
ukoliko ih ima puno i stalno se čine, i na to je upozorio Allahov
Poslanik riječima: ”Nikada ne potcjenjujte i ne omalovažavajte male
grijehe, jer primjer onih koji to čine je kao primjer ljudi koji su
zanoćili u dolini pa je svaki od njih donio po jednu granu, te su
zapalili vatru i skuhali hranu. Kada osoba potcjenjuje i omalovažava
grijehe, ti grijesi ga uistinu odvedu u propast.” (bilježi Ahmed).
Ranija ulema je divno rekla: “Nema malog grijeha ako se on konstantno
čini (postaje veliki), i nema velikog grijeha, ako se za njega traži
oprost (jer bude oprošten).” “Ne gledaj na sitnost grijeha, nego gledaj u
Onog prema kome si pogriješio.“ Zbog svega ovoga, ne dolikuje jednom
muslimanu da ustraje u činjenju grijeha, posebno u ovom odabranom i
mubarek mjesecu u kome se umnogostručava kazna započinjenje grijehe


.



O ti koji ostavljaš namaze, kako će biti primljen tvoj post, a ostavljaš
drugi rukn islama? O ti koji uzimaš kamatu i na nepošten način stičeš
svoj imetak, kako ćeš postiti od dozvoljenih stvari, a iftariti se
haramom? O ti, koji si neposlušan svojim roditeljima, kako ćeš svoju
dušu oplemeniti postom, a Džibril, a.s., je uputio dovu Allahu protiv
tebe, i na tu dovu Poslanik je aminao? O ti, koji ne izvršavaš mnoge
obaveze i koji činiš mnoge opasne zabrane - harame, kako možeš željeti
da ti post bude primljen i ispravan, a ti si u takvom stanju? Zar se ne
stidiš Svevišnjeg Gospodara? Zar nisi čuo za hadis Allahova Poslanika: ”Ko
ne napusti nedoličan i lažan govor i postupke po njima, radi Allaha,
nije potrebno ni da ostavlja svoju hranu i piće.” (bilježi Buhari).
Požurimo, draga braćo i sestre, da učinimo iskrenu i potpunu tevbu
Allahu, jer, hvala Njemu, vrata tevbe su otvorena i Uzvišeni Allah voli
da Njegovi robovi čine tevbu.

5. Od bitnih stvari prilikom dočeka ovog mjeseca je i: sticanje znanja i
razumijevanja fikhskih propisa vezanih za post, te način Poslanikove,
s.a.v.s., prakse za vrijeme ramazana. Neophodno je da musliman nauči
šartove posta, vadžibe, sunnete i stvari koje kvare post, šta je
dozvoljeno, a šta zabranjeno postaču da čini, propise vezane za osobe
koje su oslobođene posta, propise vezane za sadekatul - fitr i sve druge
propise vezane za ramazan. U islamu pravilo glasi: “Prvo dobro izuči
neku stvar prije nego je počneš prakticirati.” Uzvišeni Allah veli:
Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprost za svoje grijehe!.
(Muhammed 19). Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Kome Allah
želi dobro, učini da on razumije (propise) vjere.” (Muttefekun
alejhi).

6. Također je neophodno da pripremimo praktični program i raspored
dnevnih aktivnosti u toku ovog mubarek mjeseca kako bismo najadekvatnije
iskoristili njegovo skupocjeno vrijeme. Prijedlog ovog praktičnog
programa detaljno ćemo obraditi u nekoliko narednih stranica. Međutim,
ukoliko sagledamo trenutno stanje islamskog svijeta, na našu veliku
žalost, primjetit ćemo da većina muslimana ne veličaju i ne provode ovaj
mjesec onako kako to od nas traži Uzvišeni Allah, niti ga dočekuju u
skladu s propisima naše uzvišene vjere. Većina njih, nažalost, za njega
se pripremaju najraznovrsnijim grijesima i porocima kao što su: razne
priredbe i zabave gdje se pleše i šizi, pjesmama i muzičkim večerima,
nemoralnim televizijskim programom, zajedničkim sijelima na kojima se
miješaju muškarci i žene, rasipanje i pretjerivanje u jelu i piću… Oni
koji se budu povodili za ovim pogrešnim postupcima za vrijeme ovog
mjeseca, oni se neće okoristiti od ramazana i mimoići će ih mnogobrojna
dobra, a možda time propuštaju priliku koja im se više nikada neće
pružiti. La havle ve la kuvvete illa billahi (nema snage niti moći osim
sa Allahom). Ramazan je velika šansa koja se možda neće moći
nadoknaditi. Pravi i iskreni vjernik je svjestan da je ramazan
jedinstvena sezona u kojoj se stiču veliki i mnogobrojni sevapi i da je
to mjesec koji se možda više nikada neće povratiti, prilika koja mu se
možda više nikada neće pružiti. Jer, musliman je svjestan da ga smrt,
kao nepobitna istina u koju svako vjeruje, svakog momenta može zadesiti i
na svakom mjestu. Ovo uvjerenje je čvrsto usađeno duboko u srcima
posebno kod istinskih vjernika. Uzvišeni Allah kaže: Svako biće će
smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plate vaše,
i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden - taj je postigao što je
želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.(Ali Imran
185). Uzvišeni je, također, rekao: A čovjek ne zna šta će sutra
zaraditi i ne značovjek u kojoj će zemlji umrijeti. Allah, usitinu, sve
zna i o svemu je obaviješten. (Lukman 34). Svako od nas mora da bude
svjestan da ga smrt može zadesiti prije nego li dočeka sljedeći
ramazan. Pa zašto onda propuštamo ovu jedinstvenu priliku koja nam se
možda neće pružiti više nikada? A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Ko
isposti ramazan sa čvrstim ubjeđenjem (imanom) i očekujući nagradu samo
od Allaha, bit će mu oprošteni raniji grijesi.” (Muttefekun
alejhi). Također je rekao: “Rekao mi je Džibril, a.s.: ‘Neka Allah
ponizi svakog čovjeka koji doživi i provede ramazan, a ne oproste mu se
grijesi!’ Rekao sam: Amin!” (bilježe Ahmed, Tirmizi, Hakim, Ibn
Huzejme).

Draga braćo i sestre! Uistinu je ramazan lijepa prilika da zaslužimo
Allahov, s.v.t., oprost od grijeha i spas od vatre džehennemske, zato ga
moramo maksimalno i na najljepši način iskoristiti. Ovo je lijepa
prilika i velika šansa za tevbu - pokajanje i za obraćanje Uzvišenom
Allahu, pa nemojte da je propustimo! Ramazan je duhovna škola i godišnja
stanica za opskrbu gorivom imana. Šta je s onim ljudima koji su poput
nas od istog mesa i krvi, koji govore istim jezikom, a koji krše i gaze
svetosti ovog mubarek mjeseca ne posteći ga, da nas Allah sačuva od
toga, i veliki broj njih to i ne krije. Ako se nekome od takvih ukaže na
to, on kaže da je bolestan, ili da ne može postiti ili navodi neka
druga lažna opravdanja. Rekao je Uzvišeni Allah: O vjernici! Propisan
vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se
grijeha klonili - bili bogobojazni, i to neznatan broj dana; a onome od
vas koji bude bolestan ili na putu - onda neka posti isti broj drugih
dana. (Bekare 183-184). Islamska ulema kaže: “Ovaj ajet u osnovi
ukazuje na strogu obaveznost posta i jedino njegovo obavljanje izbjegava
osoba koja je nesretna i kojoj je uskraćen svaki hajr. U riječima
Uzvišenog Allaha: ”…kao što je bio propisan onima prije vas” je
olakšanje vjernicima da je ova institucija posta bila naređena, od
strane Uzvišenog Allaha, ranijim narodima i da su je prakticirali raniji
poslanici, vjerovjesnici i dobri ljudi. To čini da musliman, kada sazna
da je to bila tradicija najodabranijih i najplemenitijih ljudi,
vjerovjesnika i dobrih ljudi, on sa zadovoljstvom slijedi tu tradiciju i
nije mu teško i na*!*!*!*!o. U riječima: ”…da biste bili
bogobojazni” ukazuje se na mudrost i prioretni cilj posta, a to je
takvaluk. Zatim Uzvišeni Allah veli: ”neznatan broj dana” - broj
ovih dana je zaista neznatan i mali u odnosu na dane u godini, samo
jedan mjesec i u tome zaista nema teškoće i preopterećenosti za vjernike
nego, naprotiv, u ovom mjesecu vjernici povećavaju svoju uputu i
istinski iman.


Kako smo već spomenuli, post je jedan od (osnovnih) pet ruknova islama
na kojima se zasniva naša vjera i ona nije potpuna ukoliko nije
obuhvaćeno svih pet principa. Islamski ummet se složio na njegovoj
strogoj obaveznosti i svako ko svjesno zaniječe njegovu obaveznost
smatra se kafirom – nevjernikom, osim ako ne zna propise ili je odskora
primio islam. A onaj ko ne posti, a priznaje njegovu obaveznost, on time
čini jedan od velikih i najopasnijih grijeha. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., nas je u veoma oštrom tonu upozorio na tu opasnost: ”Ko ne
posti jedan dan ramazana bez opravdanog razloga ili bolesti, neće moći
nadoknaditi taj jedan dan kad bi cio svoj život postio.” (bilježe
Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže.) Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je
Allahov Poslanik rekao: ”Tri su suštinska temelja islama, ko napusti
jedan od njih on time postaje kafir i njegova krv postaje dozvoljenom.
To su šehadet - potvrđivanje da nema boga osim Allaha, namaz i post
ramazana.” (bilježe Ebu Ja’la i Ed–Dejlemi, a hafiz Ez-Zehebi za
ovaj hadis kaže da je sahih). Hafiz Ez-Zehebi kaže: ”Kod mu’mina je opće
prihvaćeno pravilo da je onaj ko ne posti ramazan, bez šerijatski
opravdanog razloga, gori od osobe koja čini zinaluk i notornog
alkoholičara, čak se sumnja u njegov islam.” U Sahihu Ibn Huzejme i Ibn
Hibbana te u Mustedreku Hakima, bilježi se hadis u kome navodi da je
Uzvišeni Allah pokazao Poslaniku patnje nepostača, patnje od kojih se
koža naježi i kosa nakostriješi. Allahov Poslanik ih je vidio u velikom
azabu, izloženim velikim patnjama, dozivajući u pomoć poput zavijanja
vukova, ali im pomoći nema. Na kraju nogu su zavezani i obješeni poput
zaklane i oguljene ovce, krv im u velikim količinama curi iz njihovih
usta - o Allahu, sačuvaj nas od patnji džehennemskih! Allahov Poslanik
je rekao: ”I uspeo sam se na vrh jednog brda kad čuh veoma jake
krikove. Upitah: ‘Kakvi su ovo glasovi?’ Rekoše mi: ‘To su krikovi
stanovnika Vatre.’ Zatim su me doveli do njih i ja se nađoh među ljudima
koji su bili obješeni debelim užadima za gležnjeve njihovih nogu a iz
njihovih usta curi krv. Upitah: ‘Ko su ovi? Rekoše mi: ‘To su oni koji
su se iftarili prije nego li je bilo vrijeme iftara...’” Ako je
ovakva kazna predviđena za one koji se iftare prije vremena, kakva će
tek biti za one koji ne poste cio mjesec, ili poste samo nekoliko dana i
koji po svom odnosu spram posta liče maloj djeci?

Mi, navodeći ove tekstove koji upozoravaju na žestoku kaznu na budućem
svijetu, pozivamo one koji se nehatno odnose prema postu da se vrate
svome Gospodaru i da tako ostvare cilj zbog kojeg su i stvoreni na ovoj
Zemlji, a to je ibadet. Veli Uzvišeni Allah: Džinne i ljude sam
stvorio samo zato da Mi ibadet čine. Ja ne tražim od njih opskrbu niti
želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki! (Zarijat
56-58). Moramo shvatiti da oni ovim svojim ne postom štete jedino
sebi i da je Uzvišeni Allah neovisan od nas i našeg ibadeta. Oni time
pokazuju svoju slabost i nemoć pred svojim strastima i da one upravljaju
njima. Vjernicima je jasno da su oni, koliko god imali veliko tijelo,
obična djeca. Čak i oni shvataju da njima upravljaju strasti i da su
poput životinja. Oni griješe prema svome Gospodaru, jer se
suprotstavljaju Njegovim naredbama i omalovažavaju dužnosti prema Njemu,
pa se pitamo u kakvom stanju će se susresti s Njim na Sudnjem danu! Oni
griješe prema sebi: jer je post odgojni sistem koji u čovjeku izgrađuje
najplemenitije osobine, a eliminiše negativna svojstva i nagone. Zato
ih prolazi veliko dobro koje ramazan sa sobom nosi. Oni griješe prema
svome Ummetu: jer bivaju poraženi pred svojim strastima, a kako će se
tek suprotstaviti vanjskim neprijateljima fizički i gdje im je sabur i
ustrajnost koja je potrebna za džihad? Oni griješe prema sebi, jer su im
na taj način uskraćene: nagrada, sevapi, fadileti i koristi posta. U
svakom pogledu oni su gubitnici i ne znamo kako će primati čestitke za
vrijeme Bajrama, a kako će se tek sresti s Allahom na Dan obračuna?!
Ljudi bi trebali, na dane Bajrama, da im izražavaju saučešće, jer su oni
sebe unesrećili na svakom planu i jer su u njima zamrli svi osjećaji
živog imana. Veli Uzvišeni Allah: Zar je onaj koji je bio mrtav, a
kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao
onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? (En’am 122). Mufesiri
kažu: Primjer koji je Allah ovdje naveo odnosi se na vjernika-mu’mina
koji je bio mrtav, tj. u potpunoj zabludi, pa ga je Allah oživio tj.
oživio njegovo srce imanom i podario mu uputu i dao mu svjetlo Kur’ana
pomoću kojeg se među ljudima kreće i pomoću kojeg razdvaja isitinu od
zablude. Pa jesu li oni isti kao oni koji lutaju ponorima zablude i laži
i jedini izlaz vodi patnji džehennemskoj, osim ukoliko ih Allah ne
uputi? Na one koji gaze i omalovažavaju svetosti ovog mubarek mjeseca,
odnosi se ovaj primjer, jer oni u*!*!*!*!o i iz inata vole da ostanu u
tminama.

Molimo Allaha, s.v.t., Njegovim lijepim imenima da u našim srcima oživi
iman, da nas uputi na pravi put, učvrsti u ovoj našoj vjeri, da podari
što bržu iskrenu tevbu u ovom mubarek mjesecu svim muslimanima koji su
se ogriješili o svetosti ramazanske i čine zulum sami sebi. Ovom
prilikom im donosimo radosne vijesti da, ukoliko se istinski pokaju i
uđu u okrilje imana, Islama i pokornosti, da im se briše ono što je bilo
ranije. Takvim poručujemo: “Zaista život ima jednu novinu u okviru
imana i pokornosti Allahu! Zaista je ovaj mjesec posebna prilika za
potpuni oprost grijeha! Kako je sretan onaj ko se prepusti svome
Gospodaru, a kako je nesretan onaj ko Mu je nepokoran i ko slijedi svoje
strasti! Kakogod postač ima dvije radosti - manju prilikom iftara i
veću prilikom susreta Uzvišenog Gospodara – tako postač ima brojne
žalosti i na ovom i na onom svijetu! La havle ve la kuvvete illa billahi
(nema snage niti moći osim s Allahom).

Braćo i sestre u vjeri, pošto post ramazana ima ovako veliki značaj u
islamu i zauzima visok stepen, neophodno je da svaki musliman nauči i
upozna najosnovnije propise koji su vezani za ovaj mjesec, kako bi
njegov post bio čist od manjkavosti i pogrešaka.