"DRAZE MI JE DA VIDIM U MESDZIDU VATRU KOJI NE MOGU UGASIT, NEGO DA
VIDIM BID`AT KOJI NE MOGU PROMJENITI" (Ebu Idris El-Hulani)

Bid’at u arapskom jeziku znaci izum ili pronalazak kojem nije prethodilo
nesto poput toga. Zato se kaze da je covjek izumio nesto, tj. pronasao
je nesto sto nije bilo poznato.

Novotarija se moze podijeliti u dvije grupe:

Prvo: Novotarija u obicajima i one su u osnovi dozvoljene ukoliko
ne postoji tekst Kur’ana ili sunneta koji to zabranjuje, kao sto je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ustajanje pred
vladarima na nacin kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se
naklonili (ruku’ ucinili).

To je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jer ruku’ i
sedzda pripadaju samo Allahu Uzvisenome. Medjutim, druge obicaje kod
stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa Serijatom. U dozvoljene
stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i svi
proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u
vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a za koje nema
zabrane.

Drugo: Novotarija u vjeri, ona je ...



Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima je da
musliman ne moze robovati Allahu, dzelle sanuhu, osim na nacin kako mu
je Gospodar, subhanehu ve te’ala, naredio i kako je to dostavio
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bez izmjene, iskretanja,
dodavanja ili oduzimanja bilo cega u vjeri.

Osnova toga su rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko
unese nesto novo u ovu nasu stvar (vjeru) sto joj ne pripada, to je redd
(to se odbacuje i ne pridaje mu se vaznost).” (Buhari i Muslim)

I kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nesto sto
nema osnove u vjeri, to je redd.” (Muslim)

Zato se u Serijatu bid’atom definise svaki novi nacin kojim se iskazuje
robovanje Allahu, zazze ve dzelle, a koji nema osnove u Serijatu,
odnosno nacin koji je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i putem
ispravnim prethodnika.

Sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, definise bid’at i kaze: “Bid’at je ono
sto je u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om (onim u cemu
su se slozili) prethodnika ovog ummeta.”

Bid’at koji nije u suprotnosti sa Kur’anom, sunnetom i idzma’om
prethodnika ovog ummeta jeste bid’at u jezickom znacenju rijeci, kao sto
kaze Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ono sto se kosi sa tekstom
(Kuranom, sunnetom i idzma’om) je bid’at i u tome su saglasni svi
muslimani, a ono sto se ne kosi sa tekstovima ne ubraja se u bid’at.”
Prenosi se da je pravedni halifa Omer, radijallahu zanhu, rekao kada su
se sakupili ashabi u Poslanikovom mesdzidu da klanjaju teravih-namaz u
dzematu: “Divan li je ovaj bid’at.” Inace, oni su prije toga klanjali
teravih-namaz pojedinacno i kada ih je vidio da klanjaju za jednim
imamom rekao je te svoje poznate rijeci:

“Divan li je ovaj bid’at.” - sto oznacava bid’at u jezickom smislu
rijeci, jer on ima osnovu u Serijatu i to ne znaci uvodjenje neceg novog
u vjeru, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uz ramazan
klanjao teravih-namaz u dzematu sa ashabima, a zatim je prestao klanjati
sa njima strahujuci da im Allah, dzelle sanuhu, ne naredi teravih-namaz
kao farz. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prestao
da klanja teravih-namaz kao imam, a ashabi su nastavili klanjati
pojedinacno i tako sve do vremena pravednog halife Omera, radijallahu
zanhu. To znaci da teravih-namaz nije postao bid’at, vec sunnet kojeg je
praktikovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a sto je Omer,
radijallahu zanhu, ponovo uveo kako bi se klanjalo iza jednog imama kao
sto su nekada klanjali iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Isti je slucaj i sa pisanjem i sakupljanjem hadisa sto ima osnove u
Serijatu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredjivao
nekim svojim ashabima da pisu odredjene hadise. U vrijeme Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, je postojala bojazan od pisanja hadisa kako
se njihov tekst ne bi pomijesao sa tekstom Kur’ana, a nakon smrti
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nestalo je te bojazni, Kur’an
je upotpunjen prije njegove smrti i muslimani nakon toga pocinju pisati
hadis iz straha da se ne zaboravi. Da ih nagradi Allah, dzelle sanuhu,
za njihova dobra djela i za njihovu brigu za Kur’anom i sunnetom, a
jadni li su oni koji se izigravaju sa tim.

Iz navedenog mozemo zakljuciti da nije u pravu onaj koji dijeli bid’at
na dobri i losi, i koji kaze da postoje dobri bid’ati, jer je to u
suprotnosti sa rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki
bid’at je dalalet (zabluda).”

Tumaceci ovaj hadis kaze El-Hafiz ibn Redzeb:

“Rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki bid’at je
dalalet (zabluda).” - spadaju u rijeci od kojih se ne moze nista
oduzeti. To je poput rijeci: “Ko unese nesto novo u ovu nasu stvar
(vjeru) sto joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu
se vaznost).” - pa ko nesto unese novo u vjeru sto joj ne pripada to
spada u dalalet. Islam je cist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja
uvjerenja, djela, rijeci koje covjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni
koji govore da postoje dobri bid’ati nemaju dokaza za to osim rijeci
Omera, radijallahu zanhu, po pitanju teravih-namaza, a sto smo prethodno
objasnili.

VRSTE BID’ATA

Postoje dvije vrste bid’ata: Prvo: Bid’at rijecima i bid’at uvjerenja,
poput izjava Mu’tezila, Dzehemijja, Rafida i nekih drugih sekta koje
slijede njihovo uvjerenje. Primjeri bid’ata u rijecima su dodavanje
necega ezanu sto mu ne pripada, poput rijeci nakon sehadeta: “Eshedu
enne Alijjen velijjullah” (Svjedocim da je Alija Allahov sticenik) i
rijeci: “Hajje zala hajril-’amel” (Podjite na najbolji posao) koje se
dodaju nakon rijeci: “Hajje zales-salah!” i “Hajje zalel-felah!”

U ovu vrstu bid’ata spada i uvjerenje nekih sekti da postoji dvanaest
bezgrijesnih imama, a koji poticu iz Resulullahove, sallallahu alejhi ve
sellem, loze i to zahtijeva vjerovanje u njih, a posljednji od tih
imama je imam El-Mehdi koji je po njihovom vjerovanju ziv vec 1200
godina i koji se izgubio iz vida od ljudi u jednom od podruma u gradu
Es-Sămeră’, u Iraku.

Takodje njihovo vjerovanje se zasniva na vjerovanju u poseban Kur’an
koji ce se pojaviti pred Sudnji dan i u koji ce se pozivati njegove
pristalice.

Drugo: Bid’at u ibadetu, tj. robovanje Allahu na nacin kojeg On,
subhanehu ve te’ala, nije propisao.

Ovaj bid’at se dijeli u vise grupa:

1. Bid’at koji je uveden kao osnovni dio ibadeta, tj. da se uvede
ibadet koji nema osnove u Serijatu, poput nepropisanog namaza,
nepropisanog posta, praznika koji nemaju osnove i drugo.

2. Bid’at koji se dodaje na ibadet koji vec postoji u Serijatu,
kao dodavanje petog rekata podne ili ikindiji-namazu, ili postiti dva
dana bez prekida i tome slicno.

3. Bid’at u obliku ibadeta koji se obavlja na nepropisan nacin,
poput teravih-namaza na nacin koji nije propisan od Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, kao da se klanja dvadeset ili trideset sest
rekata sa samo jednim selamom.

4. Bid’at kojim se cini ibadet u odredjenom vremenu u kojem nije
propisan doticni ibadet da se moze ciniti, kao odredjivanje polovine
sa’bana za post i posebni nocni namaz. U osnovi post i nocni namaz su
propisani, ali odredjivanje posebnog vremena za te ibadete zahtijeva
postojanje dokaza za njih. Kao sto vidimo iz prethodnog, bid’at moze
biti dodavanjem neceg novog u vjeru i cinjenje toga sastavnim dijelom
vjere, a moze biti i oduzimanjem neceg od vjere, kao nijekanjem sunneta.
Takvi ce reci da im je dovoljan Kur’an, a Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, kaze: “..... reci ce: “Dovoljna nam je Allahova Knjiga, sto
nadjemo u njoj od halala, to smatramo halalom; a sto nadjemo u njoj da
je haram, to smatramo haramom. Ali, meni je dat Kur’an i jos nesto poput
njega.” (Ebu-Davud). Takvi slijede bid’at i on biva mijenjanjem
znacenja teksta Kur’ana ili sunneta tuma-ceci ajete ili hadise na svoj
nacin ili to biva iz neznanja, ekstremnosti ili izlaskom iz vjere. Jedan
od najvecih oblika bid’ata danas jeste bid’at sekularizma, odnosno
bid’at ciji sljedbenici povlace granicu izmedju vjere i drzave. Takvi
smatraju da se propisi vjere trebaju slijediti samo u vjerovanju, tj.
srcem priznavati vjeru, dok odnose medju ljudima, politiku, halal, haram
i cjelokupni Serijat ne odredjuje vjera. Oni nijecu i dzihad na
Allahovom putu, naredjivanje dobra i odvracanje od zla, smatrajuci da je
vjera privatna stvar svakog covjeka i njegov licni izbor... Slijedeci
ovu vrstu bid’ata danas postoji najvise vlada, univerziteta, stranki i
organizacija. Njega slijede razni sistemi, a medju njima i demokratija
koja se zasniva na razdvajanju vjere od drzave i davanja vlasti narodu
umjesto Allahu, subhanehu ve te’ala. Danas su prisutni veliki sukobi
izmedju onih koji slijede islam i onih koji slijede druge sisteme,
izmedju onih koji smatraju da vlast pripada Allahu i da je On, subhanehu
ve te’ala, jedini naredbodavac i onih koji smatraju da vlast pripada
ljudima. Na veliku zalost, slijedjenjem krscana i Jevreja ta vrsta
bid’ata se uvukla i u redove muslimana.

Potvrdu toga imamo u rijecima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Sigurno
cete slijediti zakone onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj,
lakat po lakat, pa kada bi oni usli u rupu malog gmizavca (?abb) i vi bi
to uradili.” Rekose: “O Resulallah, je su li to Jevreji i krscani?”
Rece: “Pa ko od ljudi do oni.” (Buhari i Muslim) Ova vrsta bid’ata
prvo je nastala u Evropi u srednjem vijeku kada su vlast imali u rukama
crkveni ljudi. Ali, kada su se oni razvratu odali i uzdigli, zanijekali
su savremenu nauku, prirodne zakone, palili su ucenjake, pretvarali su
manastire u kuce za razvrat, i sakupljali su bogatsvo trgujuci sa
oprostajnicama grijeha, tada su ljudi saznali pravu njihovu sliku i
uvjerili se da oni nisu monasi koji su se sustegli od zenidbe, vec
mocnici i neznalice koji zive u raskosi i nemoralu. Protiv njih su
dignute parole i pobuna, a ljudi su posli slijediti put koji je daleko
od vjere, razdvojili su vjeru od drzave, dali su crkvi granicu koju ne
smije preci, a to su samo vjerski obredi i ceremonije, bez mijesanja u
drzavu gdje je sva vlast data narodu. To je bio razlog napretka Evrope i
njenog posjedovanja moci i nauke. Time je ona postala napadacem i
kolonizatorom sto je iznenadilo islamski svijet koji je vec dugo vremena
u dzahiluku (neznanju).

Toliko su muslimani bili zaostali da su pojedinci poceli pozivati ka
promjeni islama na nacin kojim je krscanstvo mijenjano i da se time
izoluju islamske vodje iz javnog zivota, da se islamski zakoni zamijenu
francuskim ili ala francuskim zakonima kako bi se slijedila Evropa koja
je napredovala na takav nacin. Ali, oni su zaboravili da islam nije
izvitopereno krscanstvo, da ulema islama zajedno sa halifama nisu poput
evopskih vladara i monaha. Zato je dugo trajala borba izmedju iskrenih
sljedbenika sunneta i onih koji su napustili svoju vjeru i ummet kojem
pripadaju. Takvi su pozivali da vlast pripada Allahu samo u dzamijama, a
da van dzamije pripada narodu. To je kratak prikaz onoga u sta pozivaju
sekularisti. Njihov broj nije mali, a Zapad uveliko pomaze njihove
pristalice kojih ima medju vladarima, piscima, profesorima, vojnim
licima i drugima. Taj sukob ce trajati sve dok se ne uzdigne bajrak
istine i dok se ne potvrde rijeci Resulullaha, sallallahu alejhi ve
sellem: “Allah nece ostaviti ni jednu kucu, a da Allah u nju ne uvede
islam, sa moci silnoga s kojom ce Allah uzdignuti islam i njegove
sljedbenike; a sa ponizenjem ponizenog Allah ce poniziti nevjerstvo i
njegove sljedbenike.” (Es-Silsiletus-sahihah, sejh el-Elbani)

Nema sumnje da je sekularizam u suprotnosti sa vjerom, jer on slijedi
put koji nijece Allaha kao vladara i zakonodavca, put koji nijece
dzihad, da’vet i rad na tom putu sto je otpadnistvo od vjere.
Sekularizam je jedan od najvecih bid’ata iz razloga sto veliki broj
muslimana koji klanjaju, poste i daju zekat slijede taj pravac i oni
kazu da nije dozvoljeno da vlast ima ikakve veze sa vjerom i da treba
odvojiti vjeru od drzave. Za vjeru kazu da odredjuje drugi svijet, dok
na ovom svijetu ljudi odabiru nacin zivota koji smatraju da je najbolji
za njih. Zbog velike opasnosti ovog savremenog bid’ata potrebno je
ljudima ukazati na njega, kao i na pogresne tvrdnje kojima se zeli
pribliziti ljudima taj put govoreci im da ostaju muslimani iako slijede
sekularizam???


Kako vidimo iz navedenog bid’at i sunnet su dva razlicita puta, dvije
suprotnosti. Vecina uleme je do sada pisala o bid’atu, a da se u tome
nije dotakla sunneta, jer je on osnova iz koje se izvode pravila.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je upucivao ljude na sunnet, a
zatim ih upozoravao da se klonu bid’ata sto vidimo iz slijedecih hadisa:

1. Prenosi se od Dzabira da je rekao: “Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, kada bi drzao hutbu oci bi mu pocrvenile, podigao bi
svoj glas i rekao: “Nakon navedenog, zaista je najbolji govor
Allahova Knjiga i najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je bid’at, a
svaki bid’at je dalalet.” (Buhari) 2. Prethodni hadis pojasnjava i
hadis od El-Irbada, kaze: “Savjetovao nas je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, lijepim govorom od cega su se srca bojala i oci punile
suzama, pa smo rekli: “O Resulallah, kao da je to savjet onoga koji se
oprasta, pa nam oporuci nesto.” Rece: “Oporucujem vam da se bojite
Allaha, zazze ve dzelle, poslusnost i pokornost makar vam i crnac (rob
Abesinac) naredjivao. Onaj koji bude zivio nakon mene vidjece mnoga
razilazenja, zato se pridrzavajte moga sunneta i sunneta pravovjernih
halifa. Cvrsto se ocnjacima drzite njihova puta i cuvajte se novotarija,
svaka novotarija je bid’at i svaki bid’at je dalalet.” (Ebu-Davud,
Et-Tirmizi, Ibn-Madze...)
3. To pojasnjava i hadis Dzerira: “Ko uvede u islamu neku lijepu
stvar (sunneten haseneh), on ima nagradu za to i nagradu onoga koji to
bude radio nakon njega, a da se njima nista ne oduzme od njihove
nagrade, a ko uvede u islamu neku losu stvar (sunneten sejjieh), on ima
kaznu za to i kaznu onoga koji to bude radio nakon njega, a da se njima
nista ne oduzme od njihove kazne.” (Muslim) Sunnet u arapskom jeziku
i Serijatu oznacava put, a to je uputa Resulullaha, sallallahu alejhi
ve sellem. U spomenutom hadisu: “Ko uvede u islamu neku lijepu stvar
(sunneten haseneh)...” tj. ko bude slijedio put Resulullaha, sallallahu
alejhi ve sellem, radio po njemu i pozivao ka sunnetu, pa to i drugi
prihvatili imace nagradu za to i nagradu onih koji ga budu slijedili i
suprotno tome, onaj ko bude slijedio put koji je daleko od sunneta, pa
to i drugi budu prihvatili imace kaznu za to i kaznu onih koji ga budu
slijedili. Dakle, lijepa stvar (sunnet haseneh) je put Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, a ruzna stvar (sunnet sijjieh) je
novotarija, stvar koja je u suprotnosti sa Serijatom. Jos mnogi drugi
hadisi ukazuju na ovo znacenje, kao hadis od Ibn-Mes’uda: “Ko ukaze na
dobro, on ima nagradu kao i onaj koji ga cini.” (Muslim) Prenosi se od
Ebu-Hurejre da je rekao: “Onaj koji poziva ka uputi ima nagradu kao i
oni koji ga slijede, a da se njima nista ne oduzme od njihovih nagrada; a
onaj koji bude pozivao ka zabludi, on ima grijeh...” (Muslim) Sunnet je
sve ono sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, radio,
naredjivao, odobravao i odbijao. To je put svih pravovjernih halifa koje
smo duzni slijediti i ashaba koji su slijedili njegov put.


POJAVA BID’ATA KOD MUSLIMANA I RAZLOZI NJEGOVA NASTAJANJA



Kaze sejhul-islam, Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Opcenito, bid’at vezan
za ibadate i nauku pojavio se na kraju vladavine pravovjernih halifa,
rahimehumullah, a o tome nas je obavijestio Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem: “Ko od vas bude zivio nakon mene, vidjece mnoga
razilazenja. Zato se pridrzavajte moga sunneta i sunneta pravovjernih
halifa.” Koliko je veca udaljenost bila od kuce Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, od Medine, toliko su bid’ati bili veci.
Potvrdjeno je u hadisima da u Medinu nece uci Dedzdzal, a nauka i pravo
vjerovanje je bilo ocuvano sve do cetvrtog pokoljenja, vremena u kojem
je zivio Imam Malik, rahimehullah, dok u prva tri stoljeca bid’at nije
bio poznat u Medini. Nakon tog perioda javljaju se bid’ati, ali u Medini
ne bivaju u tolikoj mjeri kao u drugim mjestima. Nema sumnje da je u
pridrzavanju Kur’ana i sunneta spas od dalaleta i bid’ata. Kaze Allah,
dzelle sanuhu: “I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drzite i
druge puteve ne slijedite, pa da vas odvede od puta Njegova ...”
(Kur’an, VI/153)
To je pojasnio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg
prenosi Ibn-Mes’ud, radijallahu zanhu, kaze: “Povukao je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, (dugu pravu) liniju i rekao: “Ovo je
Allahov put.” Zatim je povukao druge (krace) linije sa lijeve i sa desne
strane i zatim rekao: “Ovo je Allahov pravi put, a ovo su putevi i na
svakom od njih sejtan poziva...” Zatim je proucio ajet: “I
doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne
slijedite, pa da vas odvede od puta Njegova. Eto, to vam se naredjuje da
biste se grijeha klonili.” (Ahmed, Ibn Hibban i El-Hakim)
Onaj koji skrene sa puta Kur’ana i sunneta pred njim se otvaraju putevi
zablude i novotarija. Razlozi koji su doveli do pojave bid’ata su
slijedeci:
1. nepoznavanje islamskih propisa, 2. slijedjenje strasti,
3. slijepo slijedjenje jednog misljenja ili licnosti i 4.
slijedjenje i poistovje-civanje sa nevjernicima. Koliko god vrijeme ide
naprijed i koliko god se ljudi udaljavali od Upute, umanjiva se znanje i
otvara se put neznanju, kao sto kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem: “Allah nece uzdignuti nauku time sto ce je uzdignuti od
ljudi, vec ce uzdignuti nauku time sto ce usmrtiti ucenjake. I kada ne
bude ostao ucenjak ljudi ce poceti slijediti neznalice, pa ce biti
pitani i oni ce davati odgovore bez znanja, pa ce zalutati i druge
dovoditi u zabludu.” (Buhari i Muslim)

Novotarijama se niko ne moze suprostaviti do uceni ljudi i kada nestane
nauke i ucenih tada ce se otvoriti vrata bid’atima i njihovom sirenju. Drugi
razlog je: slijedjenje strasti. Oni koji ne slijede Kur’an i sunnet
oni slijede svoje strasti: “Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se
oni povode jedino za strastima svojim, a zar je iko gore zalutao od
onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu...” (Kur’an,
XXVIII/50) “Reci ti meni ko ce uputiti onoga koji je strast svoju za
boga svoga uzeo, onoga koga je Allah znajuci ga u zabludu ostavio i sluh
njegov i srce njegovo zapecatio, a pred oci njegove koprenu stavio. Ko
ce mu ako nece Allah na pravi put ukazati?...” (Kur’an, XLV/23) - a
bid’at je produkt strasti. Trece: Slijepo slijedjenje jednog
misljenja ili licnosti. Ukoliko covjek slijepo slijedi ljude to ga
udaljuje da dodje do pravih dokaza i poznavanja istine. Kaze Allah,
dzelle sanuhu: “ A kada im se rekne: “Slijedite Allahovu objavu!” -
oni odgovaraju: “Necemo, slijedice-mo ono na cemu smo zatekli pretke
svoje.” (Kur’an, II/170) Takvi su danas oni koji su privrzeni
odredjenim pravcima i sektama, pa kada se pozovu da slijede Kur’an i
sunnet i da napuste ono sto je u suprotnosti sa njima, oni se pravdaju
svojim pravcima, sejhovima i precima. Cetvrto: Slijedjenje i
poistovjecivanje sa nevjernicima. Vecina muslimana danas slijede
nevjernike i to je jedna od najvecih novotarija i najvecih opasnosti
nasem ummetu. Muslimani slijede nevjernike pripisujuci Allahu druga,
praveci svecanosti koje nemaju osnove u Kur’anu i sunnetu. S druge
strane uocljiv je nedostatak znanja i ucenih ljudi koji bi trebali
predvoditi ummet i ukazivati mu na pravu vjeru. Manjkavost je i u samom
nastvanom programu gdje se predmet izucavanja islama stavlja na marginu i
prepusta se slobodi odabiranja umjesto da se taj predmet uvede kao
glavni predmet kako bi se odgojile generacije koje ce poznavati svoju
vjeru. Na drugoj strani, vidjecemo kako se sekularisti bore za svoju
ideologiju koju proturaju u skole kao jedan od glavnih predmeta cak i u
sredinama gdje su muslimani vecinsko stanovnistvo.


STAV ISLAMA PREMA ONIMA KOJI RADE NOVOTARIJE



Sljedbenici sunneta su se uvijek suprostavljali novotariji, nijekali su
njihova djela i sprecavali ih u tome. Tako su postupali nasi
prethodnici, a primjer imamo u Imamu Maliku ibn-Enesu. Kada mu je dosao
neki covjek i upitao ga: “Odakle cu obuci ihrame (odjecu za hadzdz)?”
Odgovorio mu je: “Od mikata (mjesto odakle hadzije moraju imati ihrame
na sebi) kojeg je odredio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.”
Zatim je rekao covjek: “Da li da obucem ihrame prije tog mjesta?” Rekao
mu je Malik: “Nemas potrebe za tim.” Covjek je dodao: “Zasto sprecavas
to, zar nije bolje da obucem ihrame sto dalje od mikata?” Malik mu je
odgovorio: “Allah Uzviseni kaze: “...Neka se pripaze oni koji postupaju
suprotno naredjenju njegovu, da ih iskusenje kakvo ne stigne ili da ih
patnja bolna ne snadje.” (Kur’an, XXIV/63) Zar moze biti veca
opasnost po vjeru covjeka od davanja necemu drugom prednosti nad onim
sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odredio. Do danas se
iskreni vjernici suprostavljaju novotarijama pisuci u novinama i
casopisima, obracajuci se vjernicima savjetom, sto utice na
osvjescivanje vjernika i nestajanje novotarija. Od onih koji se
suprostavljaju novotarijama su i sljedbenici sunneta i dzema’ata koji
svoje stavove zasnivaju na Kur’anu i sunnetu. Oni se suprostavljaju
novotarijama navodeci dokaze iz Kur’ana i sunneta o nuznosti
pridrzavanja Kur’ana i sunneta, i o udaljavanju od bid’ata. O duznosti
savjetovanja za dobrobit islama i muslimana kaze sejhul-islam
Ibn-Tejmijje, rahimehullah: “Ukazati i upozoriti na imama koji radi
bid’ate govoreci ono sto je u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom, ili
radeci ibadete koji su u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom, duznost je
muslimanima. Receno je Imamu Ahmedu ibn-Hanbelu: “Da li vam je
drazi covjek koji posti, klanja i boravi u i’tikafu ili onaj koji govori
protiv bid’ata?” Rekao je: “Ukoliko on posti, klanja i boravi u
i’tikafu, od toga ima samo on koristi, a ukoliko govori protiv bid’ata
to radi u korist svih muslimana i to je bolje i u tome je sveopca korist
muslimana u njihovoj vjeri, sto je vrsta dzihada na Allahovom putu i
borbi za Njegovu vjeru i Serijat, a otklanjanje stete od novotarija i
neprijateljstva je njihova duznost (fard kifaje) muslimanima. Kada ne bi
bilo onih koje Allah, dzelle sanuhu, ucvrcuje protiv stete koju
sljedbenici novotarija namecu, vjera bi bila unistena. Steta koju oni
nanose je veca od stete din-dusmanina u ratu, jer oni ne unistavaju srca
osim nakon odredjenog perioda, dok sljedbenici novotarija odmah
unistavaju srca.” (Fetava, 2 Imam Safija, rahimehullah, u svojoj
knjizi “Haddul-islam ve hakikatul-iman” tumaceci ajet: “Kada vidis
one koji se rijecima Nasim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na
drugi razgovor ne predju. A ako te sejtan navede da zaboravis, onda ne
sjedi vise s nevjernicima kad se opomene sjetis.” (Kur’an, VI/6 -
kaze: “Ovaj ajet je dokaz zabrane sjedenja sa sljedbenicima bid’ata,
strasti i onih koji cine velike grijehe.” Kaze Es-Sevkani,
rehimehullah: “U ovom ajetu je velika pouka onima koji dozvoljavaju
sjedenje sa sljedbenicima bid’ata, onima koji iskrivljavaju Allahov
govor i koji se izigravaju sa Kur’anom i sunnetom slijedeci svoje
strasti i novotarije. Ukoliko im se ne zamjeri na njihovim novotarijama i
ukaze na gresku, onda je bar potrebno udaljiti se od njih. Udaljavanje
nema nikakve poteskoce, dok je u sjedenju potvrda odobravanja onoga sto
oni rade, a prisutnost u njihovom drustvu doprinosi steti zbog slusanja
onoga sto je zabranjeno.” Kaze Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem: “Onaj ko ukaze postovanje prema sljedbeniku novotarije, on
potpomaze rusenju islama.” (Et-Taberani, El-Bejheki) Razliciti su
stepeni sljedbenika novotarija, neki od njih nemaju znanja i smatraju
ono sto rade da je istina i da su na pravom putu. Takvi su grijesni i
nadati se da ce im biti oprosteno, jer oni vjeruju i boje se svoga
Gospodara. Zato nasi prethodnici imaju razlicite stavove po pitanju
sljedbenika novotarija, da li on samo radi novotarije ili i poziva ka
njima, da li se od njega moze uzimati znanje i tako dalje. Kaze poznati
ucenjak, Hasan el-Basri: “Allah ne prima post, namaz, hadzdz niti
umru od sljedbenika bid’ata sve dok ga ne napusti.” Kaze Sufjan
es-Sevri, rahimehullah: “Novotarija je draza Iblisu od neposlusnosti i
grijesenja. Covjek se kaje za svoje grijesenje, a ne kaje se za
novotariju koju cini.” Kaze Fudajl ibn-Ijad: “Onaj ko sjedi sa
sljedbenikom novotarije, Allah mu ne prima njegova djela i njegov iman
napusta njegovo srce, pa kada vidis sljedbenika novotarije na putu,
predji na drugu stranu!”


SLJEDBENIK NOVOTARIJE I NJEGOVO POKAJANJE



Po pitanju pokajanja sljedbenika novotarija, kaze Alija, radijallahu
zanhu: “Sljedbenik novotarije ne napusta novotariju, a da ne pocne
slijediti goru od nje.” Ove rijeci Alije, radijallahu zanhu, su u
skladu sa hadisom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem
govori o sljedbenicima novotarije: “Oni izlaze iz vjere kao sto
izlazi strela iz luka, zatim se nece vratiti vjeri sve dok se ne vrati
strela u svoj luk.” (Ebu-Davud)
Ovaj hadis je dokaz njihova nenapustanja bid’ata i njihova nepokajanja,
osim onih kojima se Allah smiluje, a prenosi se od Enesa ibn-Malika da
je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je stavio
zastor na tevbu svakog sljedbenika novotarije.” (Et-Taberani,
El-Bejheki)



ZAKJUCAK




Bid’at je odasiljac nevjerstva i unosenje u vjeru onoga sto Allah i
Njegov Poslanik nisu propisali. Zbog toga je bid’at gori od cinjenja
velikih grijeha. Sejtan se vise raduje bid’atu od cinjenja velikih
grijeha, jer zna da se covjek kaje za svoje grijehe, a dok onaj koji
cini bid’ate smatra njih osnovom vjere s kojom se priblizava svome
Gospodaru i ne kaje se zbog tih novotarija. Bid’ati unistavaju sunnete i
sljedbenici novotarija preziru sunnet i njegove sljedbenike. Time se
sljedbenici novotarija udaljavaju od Allaha i zasluzuju Njegovu kaznu
jer prouzrokuju bolest ljudskih srca, kao i nered. Na osnovu navedenog
zabranjuje se posjecivanje sljedbenika novotarija i sjedenje sa njima,
osim radi savjetovanja njih i ukazivanja im na stetnost njihovih
postupaka. Inace, ukazivanje postovanja takvima moze samo negativno
djelovati. Ukoliko i pored savjetovanja sa njima to ne doprinese
njihovom napustanju novotarija, duznost je ukazati na njihovo zlo i na
opreznost od njihova djelovanja. To je duznost ucenih da im se
suprostavljaju, jer je velika opasnost za vjeru slijedjenje novotarija.
Neophodno je znati da oni koji se suprostavljaju vjeri potpomazu sirenje
novotarija i oni to pomazu na razne nacine, jer znaju da je u tome
udaljavanje od islama i izoblicavanje njegove prave slike. Na kraju,
svoju bracu koji ljubomorno cuvaju svoju vjeru i koji je brane, i koji
naredjivaju na dobro, a odvracaju od zla, opominjem rijecima
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam je poceo kao garib i
vratice se garibima kao sto je poceo, pa blago garibima.” Receno
je: “Ko su to garibi, o Resulallah?” Rece: “Oni koji
ispravljaju pri skretanju ljudi.” Prenosi se od Bekra ibn-zAmra
el-Me’afirija da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blago
garibima koji se cvrsto drze Allahove knjige kada bude napustena i koji
poucavaju sunnetu kada se bude gasio.” Molimo Allaha, zazze ve
dzelle, da pomogne nasu vjeru, da je uzdigne, da ponizi din-dusmane i
neka je salavat i selam na naseg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem.