الرئيسية
Pubblicazioni
التسجيل
من طرف 
Ova dva postupka opisana su riječju kufr, ali je, u ovom slučaju, u pitanju"kufr dune kufr", tj. djelo koje ne izvodi čovjeka iz islama (sve dok ga ne ohalali).
PRVO PRAVILO
Osoba koja ispolji iman, tj. prihvati i potvrdi šehadet ili je potomak roditelja muslimana ili je među muslimanima odrastao od malena, a ne počini neka od jasnih djela nevjerstva koja čovjeka izvode iz islama,
takva osoba će se smatrati muslimanom. Osoba se smatra muslimanom zbog toga što se njena vanjština predala islamu, a ta osoba može biti od onih koji u svom srcu baštine iman/vjeru, ali može biti i od onih, da nas
Allah sačuva, koji u svom srcu baštine kufr/nevjerstvo. Prva osoba je mu'min/vjernik, dok je druga osoba munafik/licemjer, ali ono što nas interesuje jeste da se dunjalučka pitanja temelje na ljudskim vanjštinama, dok se ljudske tajne i namjere prepuštaju Allahu, dž.š.!
Neki od učenjaka prigovaraju tome da se:
1. El-ihlas/iskrenost,
2. El-'ilm/znanje,
3. El-inkijad/podložnost,
4. El-mehabbet/ljubav,
5. Es-sidk/istinitost,
6. El-jekin/ubjeđenje i
7. El-kabul/prihvatanje
...smiju nazivati šartovima/uvjetima ispravnosti nečijeg šehadeta, zbog toga što su većina ovih djela "djela srca", a sam "izgovor šehadeta" je ono za šta se vežu dunjalučki propisi islama. Ko izgovori šehadet, smatrat će se muslimanom, i moći će da naslijedi imetak muslimana, i moći će da ga naslijedi musliman, ženit će se od muslimana, a kada umre,gasulit će se, zamotat u ćefine i bit će ukopan u muslimansko groblje.
Dakle, svi spomenuti dunjalučki propisi se vežu za izgovor šehadeta, pa makar i ne došlo do ispunjenja sedam prethodno spomenutih šartova/uvjeta! Najbliže istini je da se kaže da su sedam prethodno spomenutih šartova sutra uvjet ispravnosti nečijeg šehadeta pred Allahom, dž.š., tj. čovjeku će na ahiretu od koristi biti samo ono
šehade koje bude ispunjavalo prethodnih sedam šartova, dok dunjalučko šehade povlači za sobom sve dunjalučke propise, pa makar i ne ispunjavalo svih sedam prethodno spomenutih šartova/uvjeta!
DRUGO PRAVILO
Iman u jezičkoj terminologiji znači tasdik – potvrda, vjera i ovjera, a u šerijatskoj terminologiji znači vjerovati i potvrditi sve ono s čime je došao Poslanik, s.a.v.s., od Allaha, dž.š., uz potpuni kabul/prihvatanje i inkijad/podložnost, prema svemu s čime je on, s.a.v.s., došao. Samo ubjeđenje u istinitost Muhammedovog, s.a.v.s., poslanstva nije dovoljno da bi se neka osoba smatrala mu'minom/vjernikom. Jevreji su bili ubjeđeni u istinitost poslanikovu, s.a.v.s., i bili su svjedoci njegovim mu'džizama, i pronašli su njegove opise kod sebe u Tevratu, ali i pored svega toga, oni nisu mu'mini/vjernici! Allah, dž.š., kaže:
"Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: 'Ja mislim, o Musa, da si ti, doista, opčinjen', pa je odgovorio: 'Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.'" (El-Isra', 101-102.)
"I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: 'Ovo je prava čarolija!' I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.(En-Neml, 14.)
Allah, dž.š., nas obavještava ovim ajetom da je faraon bio ubjeđen u istinitost poslanstva Musaa, a.s., i u to da je on bio poslan od strane Allaha, dž.š., ali mu se i pored toga nije pokorio, i nije prihvatio ono s čime je on, a.s., došao, zbog čega je postao jednim od nevjernika!
Dakle, samo ubjeđenje u istinitost poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., nije dovoljno za "iman/vjeru" nekog čovjeka, sve dok (svojim srcem) ne kabuli i prihvati ono s čime je Muhammed, s.a.v.s., došao, i dok svome
ubjeđenju u istinitost poslanstva ne doda prihvatanje i kabul poslanice islama, uz rad i postupanje po njoj.
TREĆE PRAVILO
Stav učenjaka sunneta jeste da se iman sastoji od "riječi i djela", tj.
"riječi jezika" oličene u svjedočenju da niko nema pravo da bude
obožavan mimo Allaha, dž.š., (la ilahe illallah), i da je Muhammed
Allahov Poslanik (Muhammedur-Resulullah), uz "srčano ubjeđenje" u sve
navedeno, i uz "postupanje i rad" u skladu s navedenim, kako svojim
srcem, tako i jezikom i ostalim tijelom.
"Djelo srca" je: el-ihlas - iskrenost, el-mehabbet - ljubav, er-rida - zadovoljstvo, et-tevekkul - oslanjanje, el-havf - strah, er-redža' - nada... "Djelo jezika" je: zikrullah - spominjanje Allaha, dž.š., naređivanje dobra, odvraćanje od zla, mirenje ljudi... "Djelo tijela" je: namaz, džihad, hadždž, 'umra, sadaka, dobročinstvo prema
roditeljima, spajanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema komšijama...
Dokaza za ovo pravilo, iz Kur'ana i Sunneta, je mnogo. Allah, dž.š., kaže:
"Allah neće dopustiti da propadne iman vaš." (El-Bekara, 143.)
Neće dopustiti da propadnu namazi vaši koje ste obavljali u pravcu Kudsa
u Jerusalimu, kako je to pojasnio Abdullah b. Abbas, r.a., i ostali.
Na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže:
"Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju
rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni
koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone." (El-Bekara, 177.)
Ebu Bekr es-Siddik, r.a., je "čestitost" koja je spomenuta u ovom ajetu, protumačio riječju "el-iman".
Najveći dokaz tome da "djela tijela" spadaju u pojam imana jeste hadis
Poslanika, s.a.v.s., koji glasi: "Iman se sastoji od sedamdeset i
nekoliko grana (ili šezdeset i nekoliko grana); najveća od tih grana su
riječi 'la ilahe illallah', dok je najniža od tih grana ukloniti
prepreku s puta, a i stid je dio imana!" (1)
Na osnovu ovog hadisa, u pojam imana spadaju kako "djela srca" tako i
"djela tijela", a malo kasnije ćemo, inšallah, pokušati da pobrojimo sve te grane imana.
Imam Buharija, rhm., je veliki broj poglavlja u svome Sahihu naslovio
time da "djela spadaju u pojam imana", pa kaže: "Poglavlje: Namaz je dio
imana."; "Poglavlje: Davanje petine od ratnog plijena je dio imana.";
"Poglavlje: Džihad je dio imana."; "Poglavlje: Stid je dio imana.";
"Poglavlje: Provesti lejletul-kadr u namazu je dio imana." – a sahih
hadisima je potkrijepio svako od navedenih poglavlja kao i to da djela spadaju u pojam imana.
ČETVRTO PRAVILO
Iman raste/jača, i opada/slabi!
Imam Ibn Abdul-Berr, rhm., kaže: "Da, iman raste/jača, i opada/slabi –
na tome je džema'at muhaddisa i fakiha i muftija svih islamskih zemalja.Allah, dž.š., kaže:
"On uliva smirenost u srca vjernika da bi oni još više ojačali vjerovanje koje imaju..." (El-Feth, 4.)
"Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao iskušenje onima koji ne vjeruju - da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje njihovo još više učvrsti..." (El-Muddessir, 31.)
"A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali; Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!' – i to im je samo učvrstilo/ojačalo, vjerovanje i predanost."(El-Ahzab, 22.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Vjernik najpotpunije vjere je onaj
koji je najljepšeg ahlaka/ponašanja, kao i onaj koji je najljubazniji prema svojoj familiji!" (2)
Mu'az, r.a., je rekao: "Sjedi s nama, 'da vjerujemo' jedan časak!" (3)
Dakle, ako se iman sastoji od riječi i djela, onda će se ljudi drastično
razlikovati u djelima srca i tijela. Ljudi će se razlikovati i u jednom
te istom djelu kojeg budu činili. Dva čovjeka će stajati u jednom
saffu, iza jednog imama, i s njim će otpočeti i završiti dotični namaz,
samo što će razlika između njihovih namaza biti poput razdaljine između
nebesa i Zemlje! Djela ljudi će se međusobno razlikovati shodno procentu
bogobojaznosti u ljudskom srcu!
Imam En-Nevevi, rhm., kaže: "Ljudi će se razlikovati u samom tasdiku/vjerovanju; iman raste zbog brojnosti spoznatih dokaza, i zbog njihove jačine i jasnoće."
Čovjek će ovo pravilo prepoznati i kod samoga sebe. Ako mu Allah, dž.š.,
otvori polje zikra i ibadeta i pokornosti – osjetit će rast i jačanje
svog imana, prionut će na približavanje Allahu, dž.š., uz udaljavanje od
griješenja i harama. Ako se čovjek ulijeni po pitanju zikrullaha,
ibadeta i pokornosti osjetit će grubost i osorost u srcu, kao i slabost u
vjeri. Molimo Allaha, dž.š., da nas ni jednog trena ne prepusti nama
samima, niti da nas prepusti ikom od Njegovih stvorenja, nikada!
PETO PRAVILO
Mu'mini/vjernici, se međusobno razlikuju u imanu i vjeri. Iman Allahovih
poslanika nije kao i iman ostalih mu'mina, mada i sam iman mu'mina se
međusobno drastično razlikuje. Allah, dž.š., kaže:
"Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će i onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, a bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti..." (El-Fatir, 32.)
Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko od vas vidi loše djelo, neka ga promijeni
rukom svojom, a ako ne bude u stanju, onda jezikom, a ako ne bude u
stanju, onda srcem svojim; to je najslabiji vid imana!" (4)
Od Ebu Se'id el-Hudrija, r.a., se bilježi: "Čuo sam Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., kako kaže: 'Dok sam spavao prikazani su mi ljudi u košuljama;
nekome je košulja bila u visini prsa, a nekome niže. Vidio sam Omera,
r.a., u snu, a na njemu bijaše košulja koja mu se vukla po zemlji.'
Rekoše:' Kako to tumačiš, o, Allahov Poslaniče?' Reče: 'U pitanju je din/vjera!'" (5)
ŠESTO PRAVILO
Čovjek izlazi iz imana poričući ono što ga je u iman i uvelo. Allah,
dž.š., je dao da "iman/vjera" ima i svoja vrata, tj. šehadet -
svjedočenje da nema niko pravo da bude obožavan mimo Allaha, dž.š., i da
je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa ko uđe na ta vrata ne može izaći
osim kroz ta vrata! Svaka riječ ili djelo koje izravno ne ukazuje na
rušenje ovog priznanja neće samo po sebi biti djelo nevjerstva. Zinaluk,
krađa, uživanje opojnih pića itd., su grijesi koji proizilaze iz
slijeđenja svojih strasti, i ako ih čovjek ne bude smatrao halalom, ti
postupci mu neće oboriti njegov iman. Kada je u pitanju ismijavanje sa
Šerijatom ili psovanje i vrijeđanje vjere ili negiranje propisanosti
nečega što je opštepoznato da je od vjere islama, ili bude u pitanju
ohalaljivanje i smatranje dozvoljenim činjenja velikih grijeha ili je u
pitanju poricanje i osporavanje onoga što je Allah, dž.š., propisao –
svaki od ovih prijestupa nam ukazuje na direktno rušenje prethodno
spomenutog iskaza (šehadeta), pa će se na spomenute postupke gledati kao
na djela nevjerstva koja udaraju direktno u korijen stabljike imana/vjere!
SEDMO PRAVILO
Zakonodavac će nekada upotrebljavati riječ kufr/nevjerstvo, ali se njom
ne misli na djelo nevjerstva koje će čovjeka izvesti iz islama, čineći
ga jednim od onih koji će vječno ostati u džehennemu.
Imam El-Kasimi, rhm., kaže: "U hadisu se spominje 'ko uradi to i to,
počinio je širk ili kufr' - tim predajama se ne misli na veliki širk ili
na djelo nevjerstva koje čovjeka izvodi iz islama, kako bi se nad njim,
kasnije, sproveli propisi određeni za murtedde i otpadnike – da nas
Allah, dž.š., sačuva svega toga. Imam el-Buhari, rhm., je naslovio
cijelo poglavlje u svome Sahihu, naslovom: "Nevjerstvo bračnog života i
nevjerstvo manje od nevjerstva (kufr dune kufr)." (Pogledaj: Mehasinut-Te'vil, 5/1307..)
Napomena Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: "Sa nekim čovjekom će se naći
neka od grana imana, ali i neka od grana nifaka. Nekada će musliman
imati sa sobom djela nevjerstva, ali one vrste nevjerstva koje ne izvode
iz islama, što je bio stav ashaba poput Ibn Abbasa, r.a., i ostalih,
koji su rekli: 'Nevjerstvo manje od nevjerstva' – 'kufr dune kufr'. Ovo
je bio stav gotovo svih predstavnika selefa, i isto ovo je naglasio imam
Ahmed, rhm., kao i ostali imami koji su govorili o lopovu, alkoholičaru
i njima sličnim ljudima, kao i oni za koje je Poslanik, s.a.v.s., rekao
da nisu vjernici/mu'mini – takvi će se zvati muslimanima, a neće se
zvati mu'minima. Svoj stav su potkrijepili dokazima iz Kur'ana i Sunneta
koji govore o tome da će se negirati ime imana nekom čovjeku, ali
potvrđujući mu imena islama, i da čovjek može biti musliman, a da se pri
njemu nađu neka od djela nevjerstva koja ne izvode iz islama, kufr dune
kufr, kao što je rekao Ibn Abbas, r.a., u komentaru Allahovih, dž.š.,
riječi: 'A ko (se) ne vlada po onome što je Allah objavio – takvi su
nevjernici!' U pitanju je djelo nevjerstva koje ne izvodi iz vjere –
nevjerstvo manje od nevjerstva, grijeh niže grijeha i nasilje niže
nasilja.'“ Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 7/351.. (op.prev.)
OSMO PRAVILO
Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana ili šezdeset i nekoliko
grana. Najveća od tih grana su riječi – la ilahe illallah, a najniža od
tih grana je uklanjanje prepreke s puta. Nije pravilo da će se nazivati
vjernikom osoba kod koje se nađe neka od grana imana, a isto tako nije
pravilo da će se nevjernikom nazivati osoba kod koje se nađe neka od
grana kufra. Nije pravilo da se 'alimom/učenjakom, naziva osoba koja
dobro nauči neku mes'elu/pitanje, niti će se doktorom smatrati osoba
koja zna lijek protiv neke bolesti.
Napomena
Šejh Abdullatif Alu Šejh, hfz.,
kaže: "Neće se vjernikom nazvati osoba kod koje se nađe neka od grana
imana (npr. neće se vjernikom nazvati svaka osoba koja ukloni određenu
prepreku s puta), ali se isto tako neće nevjernikom nazvati osoba kod
koje se nađe neka od grana kufra! Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Dva djela
kufra će se zadržati u mom ummetu nakon mene: diranje u tuđe porijeklo i
lozu, kao i naricanje za umrlim." (Sahihu Muslim, br.67.) Ova dva
postupka su opisana riječju kufr, ali je, u ovom slučaju, u pitanju
"kufr dune kufr", tj. djelo koje ne izvodi čovjeka iz islama (sve dok ga
ne ohalali). Ko ovu podjelu bude dobro razumio, shvatit će vrijednost
fikha selefa, dubinu njihovog rezonovanja, i neopterećivanje pojedinim
stvarima. Zbog toga, Ibn Mes'ud, r.a., kaže: "Ko se želi za nekim
povesti, neka se povede za ashabima Poslanika, s.a.v.s. Oni su ljudi
najčistijih srca od ovog ummeta, najdubljeg znanja, i najmanje su bili
opterećeni nekim stvarima. To su ljudi koje je Allah, dž.š., odabrao za
društvo Njegovom poslaniku, s.a.v.s., zato im znajte cijenu; oni su
hodili pravim putem!" Pogledaj: Usul fil-tekfir, str.46. (op.prev.)
DEVETO PRAVILO
Kod čovjeka se često znaju, u istom trenutku, spojiti kufr/nevjera i
iman/vjera, širk/politeizam i tevhid/monoteizam, takvaluk/bogobojaznost i fudžur/grijeh.
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rhm., kaže: "Ovo je jedno od najvećih
pravila i principa ehlu sunneta vel-džema'ata, u kojem im kontriraju
razne novotarske sekte poput haridžija, mu'tezila, kaderija itd. Pitanje
izlaska velikih griješnika iz vatre ili njihovog ostanka u vatri se
temelji na ovom pravilu." (Pogledaj: el-Salatu ve Hukmu Tarikiha, 1/78.)
Ovo pravilo iziskuje to da se jedan vjernik može voljeti zbog nečega, a i
mrziti zbog nečega; voljet će se zbog njegove pokornosti,
vjerovanja/imana i slijeđenja sunneta, a mrzit će se zbog eventualne
nepokornosti, nevjerstva/kufra ili novotarija. Dokazi za ovo pravilo su sljedeći:
"Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da druge Njemu ravnim ne smatraju." (Jusuf, 106.)
"Toga dana bili su bliže nevjerstvu nego li imanu/vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim." (Ali Imran,167.)
DESETO PRAVILO
Islam je predavanje Allahu, dž.š., ljudske spoljašnjosti i fizička
uspostava vidljivih odličja vjere, dok je iman predavanje Allahu, dž.š.,
ljudske unutrašnjosti. Ovo je bio odgovor Poslanika, s.a.v.s.,
Džibrilu, a.s., onda kada ga je upitao o islamu i imanu. Islam i iman se
međusobno prožimaju i jedan drugog obuhvataju kada se zasebno spominju.
Allah, dž.š., kaže:
"I zadovoljan sam da vam islam bude vjera!" (El-Ma'ida, 3.)
Islam koji je spomenut u ovom ajetu obuhvata kako "djela srca" tako i "djela tijela".
Allah, dž.š., kaže:
"Pravi vjernici su oni čija se srca strahom ispune onda kada se Allahspomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih počasti i oprost i obilje plemenito, kod Gospodara njihova, čekaju." (Ell-Enfal, 2-4.)
Iman i islam, kada se zajedno na jednom mjestu spomenu, imaju zasebna
značenja, a kada se posebno spomenu jedan drugog obuhvataju (jer tada
ukazuju na kompletnu vjeru, op.prev.).
Bilješke:
1-Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.9.; Sahihu Muslim, br.35..
2-Sahih ligajrihi. Pogledaj: Sunenul-Tirmizi, br.2612.; Musned Ahmed, br.24721..
3-Pogledaj: Sahihul-Buhari, poglavlje: Islam se temelji na pet stvari, 1/60.; predaja je mu’allek.
4-Sahih. Pogledaj: Sahihu Muslim, br.49..
5-Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.23-6606.; Sahihu Muslim, br.2390..
Autor: Šejh Ahmed Ferid
Izvor: minber.ba
Prijevod: Sead ef. Jasavić
